Saturday, June 25, 2011

Lice s naslovnice



Slika datira iz 1580-1590.

U istoriji kartografije, ova slika predstavlja najintrigantniju i najmračniju kartu.
Legenda u levom uglu glasi: "Demokrit od Abdera se smejao [svetu], a Heraklit od Efeza zaplaka nad njim, Epihtonius Kosmopolites[1] ga prikazuje". Preko kapice ide latinska verzija grčke izreke "Spoznaj samoga sebe." Preko obrva kape ide natpis koji u prevodu znači "O glavo, dostojna doze kukureka"[2]
Latinski citat iznad karte su reči Plinija Starijeg: "Jer u celom svemiru zemlja nije ništa drugo, tu je supstanca naše slave, tu je njen život, ovde je to gde popunjavamo pozicije moći i žudnju za bogatstvom, i bacamo čovečanstvo u pobune, i pokrećemo ratove, čak i one civilne. "
Razlog tolikih problema i svađa je objašnjen u citatu ispod karte, a odnosi se na glavu Propovednika: "broj budala je beskonačan". Još jedan citat iz najdepresivnije od biblijskih knjiga, sa desne strane dvorske lude, kaže: “Ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost.” Nekoliko reči u skladu sa ovom veselom porukom je upisano na ukrasne bedževe ramenog pojasa: "Oh, brige sveta, oh, koliko trivijalnosti postoji na svetu", potom "Svako je bez smisla", te "Sve stvari su ispraznost: svaki čovek živi."
Ovakvo enigmatično objašnjenje, osim moguće poruke da je Svet, doslovno, ludo mesto, može se odnositi i na pojam granica, jer je umesto lika prisutna karta sveta sa granicama, tj. svako sam granice stvara. 


(jedan deo tekstića srećno preuzet, parafraziran i preveden sa: http://bigthink.com/blogs/strange-maps?page=7, na dan 20.5.2011.)

[1] Epihtonius Kosmopolites (Epichtonius Cosmopolites) se prevodi kao "Svaki čovek".
[2] Kukurek, lat. Helleborus odorus, otrovna biljka, cveta i tokom zime do marta, mada ima vrsta koje cvetaju i tokom aprila- maja.

“What’s up?”- “The sky.”



Vijetnamske narodne bajke 
                                                     Ne znam kako su dospele u moju kuću, da li su roditelji kupili tu knjigu ili sestra ili ja, ili je neka od nas pozajmila i nikad vratila. Stvarno ne bih ništa mogla da kažem o poreklu ovog primerka knjige,  ali znam da je jedna od prvih knjiga, ili ono što se u mom sećanju oslikava kao prva najozbiljnija koju sam čitala.
I tu postoji jedna priča koju nikada nisam doživljavala kao bajku i kao nešto nemoguće i nestvarno, jer nije imala bajkolike elemente: zmaja, ništa o zlatnom satu, ili čarobnjaštvu. Ta priča je kazivala istoriju o jednom muškarcu i ženi koji su hteli da im se ugled porodice vrati, da imaju sina koji će staru i nekada poznatu porodicu, a koja se sada bavi mesarskim zanatom, učiniti ponovo slavnom. I taj dečak se rodio. Međutim, nije voleo da uči a imao je jednu veliku želju: da postane čang. Teško je sricao slova, s mukom pokušavao da nauči neke stihove, i nikada nisam mislila da je on glup, već pre zamišljen i začuđen. Učitelj mu je rekao da za početak mora da pročita knjigu Tam-ti- kin (delo vijetnamskog naučnika Viong Lama), i da nauči neke stihove poput ovog: ''duh je sve video i on se odmara u svetlim, divnim visinama...'' Ni ja ovo tada nisam razumela, ali je Tung Ni, kako se dečak zvao, to ovako shvatio: ''duh se ne vidi jer je digao noge u visine''. To sam razumela. Ako je u visinama, onda je morao da odskoči, i normalno je da se i ne vidi.

U nekim je prilikama pokazivao prave naznake mudrosti, ali i individualnosti... i
prošle su neke godine... Nakon što mu je otac umro, postao je strašno apatičan, nije radio ništa, kockao se i opijao, i neki komentari o lenjosti, koje mu je uputila supruga njegovog brata, su ga poprilično uznemirili tako da je odlučio da se skoncentriše, da skupi hrabrost i da se zaputi ka carskom dvoru gde se održavaju i ispiti za čanga. I na tom putu mu se dašavaju neki lepi susreti, sreće ljude koji ga inspirišu, sa kojima uspeva da se podeli, i nekako i sam u sebi nepotpuno jasan,  tumači simbole na svoj način, i čita slova i reči kako ume jer nikada nije naučio sva slova (u vijetnamskom ih ima 134). Na kraju priče, svojom dovitljivošću i neopiranju slučajnostima sudbine, Tung Ni postaje čang i umire u 72. godini života u pagodi koja se zove priroda.
                                                     Priča se zove ''Neobični doživljaji mudraca mesarskog sina'', obuhvata 51 stranicu i nakon čitanja i promišljanja mnogih drugih priča i bajki, u ovim i onim godinama, ova ostaje najsnažnija, najozbiljnije sam je razumela jer, između ostalog, i ja imam svoju knjigu koja je slična ''Tam-ti- kinu'' i koju često listam. Možda ta priča o potrazi za mudrošću, i razumevanju prolaznog, prihvatanju neodređenosti, meni u ranim danima deluje kao logična i stvarna, a priče o vilama, princezama i kraljevićima, baba Jagi nisu bile bliske u tolikoj meri kao ova, iako jesu bile voljene kao i dan-danas, ali znam da nisam htela da postanem nešto od toga, kao ni vladar, ni Koščej Besmrtni ili Ivan Carević. 
Čangova ovde nema. 
I ne znam ima li ih igde. I ako ih ima kome su potrebni i šta rade? I pošto čangova verovatno više nema, sada ta priča počinje da liči na bajku. 
Ali, nikad se ne zna.
Moja knjiga kaže:
''Ne budite lenji jer je lenjost najveći neprijatelj kreposti.''
                                                         
Liong, Tung Niev otac, Tung Ni i 
debeli činovnik 



''Mnogo se u svetu dešava čuda,
ponekad, tako, i obična luda
učini više nego mudraci:
slučajne reči u strahu izbaci,
ili pročita stih iz Tam- ti- kina,
ali mu pomogne moćna sudbina
pa tako nađe ono što traži.
To je taj zakon što za sve važi:
Ko god u sudbi potraži trajnost,
Otkrije uvek samo slučajnost!''



    (jedan od pripeva iz priče)



Thursday, June 23, 2011

Parna mitologija


Neko je uvek iza vas
Neko vas uvek čeka
To nije u prošlom
Već u ovom sada


Neko je iza i neko vas čeka.

Bara


Išao tako
I rekli mu
Čuvaj se
Ne idi tuda
Jer jedan tako stradao
U drugom selu,
Preko reke dva sela
U drugom selu.
I ne vredi
Udavio se.

(Draganu)





Igra radoznalca


Malo odavde
Malo odande
Izvuci i to
Prebaci u sredinu
Pooštri
Stavi dole
Vrati se
Poveži
Gledaj šta kaže
Seti se
Čekaj, čekaj,
Još malo
Izdrži
Udalji se
Neka prođe
Par sati ili dana
Približi se opet
I umetni novo
Ali nemoj da se
rasplineš sad
Evo i ovo može
A ovo ne treba
Sad je u redu
Rad je napisan.

Monday, May 30, 2011

Dečije pogrebne igre

Jednom smo se
Igrali ono što ne treba.
Stavili smo ćebe.
I mnogo ukrasa- dodaje Sarka.
Gde ste stavili ukrase? - pitam
Na mene- kaže Sarka.
I?
I onda je Tina bila pop
a Filip je tako sklopio ruke.
Pa zašto ste se toga igrali?
Pa, ja sam se igrala prodavačice
A onda je Filip došao
I ukrao mi kompjuter u radnji
Pa me streljao. - kaže Tina.
I onda?
I onda sam ja bila pop.
I posle?
E posle je tata došao.
I šta je tata rekao?
Rekao je samo da vas još jednom
Vidim da se toga igrate
Sve ću da vas pobijem.









Kad se četvrtkom izvučem iz gužve


Kada bi grana umela da
se izvadi iz drveta
Da se drvo isadi iz korena
I kada bi semenka letela duže
pa onda pala i u drvo izrasla
i imala granu dugu
Na koju bih stavila ljuljašku,
baš tu, na svojoj terasi,
E, kakva bi to bila zgoda.

Saturday, May 21, 2011

Vožnja


Juče neka žena, koju sam videla na fakultetu, uđe sa mnom u tramvaj, i ja pitam da li hoće da sedne i ona kaže da neće, da ja sednem. I sednem. I stane kraj mene i počne da priča o vremenu, kakvo je, kako se klima promenila, kako je bilo u Africi kada je živela tamo ili u Kanadi, gde joj je sestra, i zašto joj se brat nakon 14 godina vratio iz Rima, i to baš zbog klime, ''I znate, ljudi greše, krenu, a ne znaju kakva je klima. I znate, ljudi greše jer jedu sve te začine, a Arapi znaju da ne treba,''
Mislite na sušene biljke?'
 ''Da, na sušene biljke. i Arapi to znaju i koriste samo crvenu papriku, I patlidžan, znate, on divno upija svu tu vlagu, najbolji je zeleni, ali ga ovde kod nas nema…I znate, ljudi misle kada kupuju kreme, da je sve to isto, ali nije. Ljudi greše, postoje 4 tipa kože, ja znam, ja sam medicinski tehničar, postoji suva koža, masna koža, mešani tip kože.....I da, u moje vreme, u vreme vaših roditelja, čovek je morao sve da zna, i znalo se da je to normalno.''
I onda, koji trenutak kasnije, nakon što sam klimnula glavom, ona kaže: ''Eto, ima i mladih poput vas koji su kao mi, znate nije normalno da ste stručnjak, nije normalno da ste stručnjak samo za jedno, Ja izlazim ovde.''

AKO


obrani redovi
mislim obrani redovi 
jednog vinograda
učiniće
ako se potrudiš
da jesen u vatri prođe


Sestra je rekla: piši i ja tada nisam htela
tada sam više volela da čitam i da jedem kompot.
I onda je otvorila internet stranicu u moje ime i napisala
''Zdravo, živo!'' i rekla, hajde sada
Al' meni se kompot više sviđao.
Sada u 2011. baš na toj stranici iz 2004. nastavljam sa početkom pisanja.
Ako ti se ništa ne dopadne, ti skuvaj kompot.

Twitter Delicious Facebook Digg Stumbleupon Favorites More

 
Design by Free WordPress Themes | Bloggerized by Lasantha - Premium Blogger Themes | Premium Wordpress Themes