Pričao je i Cioran o tome da čovek postane genijalan
mučitelj sebe u situacijama kad se pusti strahu, a ovaj ga smota oko nogu, pa
ga gura sve iznutra, pa mu prevrće život, pa ideje, potrebe, navike, reči, rečenični
ton i glas potom sav, i čovek tako uplašen krene da misli šta će biti i
predstavlja sebi strašnu sadašnjost i kratkotrajnu budućnost.
I ni makac.
Ništa od straha ne može.
Ni da misli, ni da se nada, samo da stražari, da pazi da se nešto ne desi.
Kalendarsku sliku
menjaj, on se neće setiti.
Zastrašivanje je stalno prisutno.
Pogledaj vesti, svi te plaše, i osetiš kao da
si u loncu kuvan. Pazi! Pazi! Histerično: pazi! Da li si svestan najjezivijih
mogućnosti? Nisi?, čekaj da ti predstavimo neke, sam ćeš ionako posle misliti o
tome.
Da li su te vesti tačne ili...