Tuesday, February 21, 2012

Pretvaraj se i veruj























Ovo sam ja i vozim autobus. Aj' jednu stanicu da te provozam. 


Kao mali strašno je zamišljao. Ne izmišljam.
Obukao bi se kao maharadža, ili ne, kao svirač na nos zmijama i onda bi kao- kao sviruckao crevu koje je postajalo kobra. A crevo je bilo zeleno. Ja to znam jer sam gledala fotografije kada je bio mali. (ako nisu lagali da je to on).

Onda je nastavio da zamišlja. Išao tako pored reke a pored reke ima drveća, a grane se izviju još malo bliže, do uha i na uho šapnu ''dobar dan'', zasmeju se razdragano, on se okrene ''oh, zdravo, Agata, ćao Misti!'' i onda tako ispriča svoje nedoumice. One se pogledaju u čudu i kažu, hm, pa nekada moraš rešenje da šapneš, ne možeš glasno da kažeš, ne mogu da kažem glasno šta su mu rekle.

Uglavnom, on se pojavio na televiziji. I zadržao se. 
Međutim, nije uvek govorio u svoje ime. Ne. Govorio je u ime ovih i onih. Nekada u glas. Oh, bilo je tu hipika, normalnih, zemaljskih i vanzemaljskih, vanserijskih! Pijanista, bubnjara, takođe je i njih bilo, bilo je i crvenokosih i plavokosih, i žutokosih, i sa izduženim vratovima, i sa nabudženim ogrlicama, i sa tašnama. I da, bilo je i pasa i pilića, nema čega nije bilo. I kolača, naravno! Došli bi tako neki da ga mole: o molim te, hoću da se pokažem celom svetu, molim te i on bi onda pogledao tog nekoga, potpisao se da garantuje da će taj neko pred kamerama biti sjajan (imao je sposobnost da skenira koga hoćeš u nanosekundi) i taj neko bi ludo prošao, i smejao bi se na kraju, i smejao bi se ceo svet, razumeš?

Voleo je da šutne nogom vazduh. I da udari po stolu kada nema mušice u blizini.
I da se nervira naglas u tišini. Oni povodljiviji su to usvojili, ih, pa imaš ih krš što se nerviraju glasno, pa se tresu, pa misliš eksplodiraće, crći će, pocepaće se, pa misliš kud da bežim, tako su sigurni u tom vitlanju po vazduhu.

Uglavnom, strašno mnogo je zamišljao.
Pisao je skečeve i na ovim malim papirima, ispred mene su sada, ovim, stikerima, ne možeš da veruješ koliko je čovek pisao. Ja sam se čudila kad sam videla. Scenario, scenografija, da i crtao je i pisao je, i onda po prozorima lepio, pa to je dolazilo, nadolazilo kao lava nepresušna, pa šta da ti kažem.

Voleo je da spaja nespojivo, ili: da ruši stereotipe, da gazi, da se smeje.
Kažu: šta će ona sa njim, pa on je nikakav, žgoljav, mali, punoglavac, njoj treba veličina, ma jok, on je rekao ma jok. Svaka mu čast. Pa onda su neki nešto zamerali, a on je ovako uredio: ja ću vas da snimam, a vi pričajte, sve što ne valja, vi recite. I pričale dede, zamerale, ljutile se, padale, vrištale, vrištao svet, ej, ceo svet slušajući ih.

Šta je dalje bilo? Teško je reći u ovakvom ritmu šta je bilo pre a šta posle.
Uglavnom, kapitalizam cveta, konzumerizam piči, ne kao danas, slabije, ali piči. I kažu: hajde ti nama lepo, čoveče, da napraviš reklamu. I Džim (ako nisam rekla o kom pričam, o Džimu pričam) kaže: hoću, što da nećuI napravi reklamu. Pa drugu, pa treću. Ja lepše reklame nisam videla! Nikad! A izložba što je gostovala u muzeju pokretne slike u Njujorku, Fantastični svet Džima Hensona, pa to je da se smeješ, to treba ceo svet da vidi, ne samo Amerika.




I onda, jao, padne veče, a on sa takvom družinom oko sebe ode da spava. 
Kakvi, kakav san. Gde da spava! Ideje dolaze, pa iz ormara izlaze, između podnih dasaka, da ti ne pričam. Duva od ideja. Skloni se i vrata zatvaraj. Ne viri kroz ključaonicu. Stradaće ti oko! 

I tako ti Džim, kog nisam upoznala lično, a da me pitaš ima li neko iz neke epohe a da bih ja baš htela da ga upoznam, onako dobar dan, dobar dan, evo njega bih da me pitaš, i ne bih, kad saberem sve misli, ne bih nekog drugog... I tako ti Džim čuda napravi, na sceni, na televiziji, u glavama dece, odraslih, mačaka, a i pasa.

Je l' ti znaš da je jedan pas tražio, kad je čuo za ceo slučaj, tražio je nekoga da mu priča priče. Nije ništa hteo da jede. Samo priču da mu pričaš. I Džim za to čuo. I šta će, pozove Džim Džona. Hoćeš ti Džone, molim te, kaže Džon: hoću, ne plaši se. I ispriča Džon devet priča. Psu. Hvala Džimu, Džonu, a boga mi i psu i bogu što je kamera bila uključena pa si mogao da slušaš i da gledaš priče čak. Ah, kakve su to priče! Sve da zaboraviš: pamet da imaš, posao da te čeka, povrće da iseckaš, i glavobolju da imaš, na sve da zaboraviš! Ijao, to su priče o Nestrašku, grifinu, čudnoj devojci, divovima, srećnom detetu, ne pitaj. 






I tako, dobri Džim Henson sa svojim raspoloženjem i maštom u istoriju ode.
Šta da kažem, Genije, eto šta je. Genije. 
I da ti kažem: da on nije bio takav kakav jeste ja ne bih umela ovako da vozim. A ni gomila ljudi koje znam i ne znam. Evo ti i jedna od mojih omiljenih pesama da čuješ. Svi su tu, Mapetovci, evo ti spot. Ponesi pa pogledaj kod kuće.




Je l' čuješ? Kako šta, pa kraj je vožnje. Ispadaj, ajde. Dalje umeš sam, znam da znaš. 




Sunday, February 19, 2012

Čaplja i ždral


Nije reč o čapljama, jer priča bi bila drugačija. 
Nije reč ni o ždralovima, drugačije bi vreme prolazilo.
A vreme drugačije ne prolazi.
Ispod ptica su ljudi. Kad gledaš sa visina tako jeste. 
Ima među njima onih koji lete. Ptičiju narav imaju, zašto da se krije. 
Često su u oblacima, iznad trica i bakrača, jer šta ti je, ja sam iznad toga.
Ne, ne neću sada o pticoljudima. 
Reč je o čaplji i ždralu.
Ona je graciozna, elegantna, lepa, i htela bi, ali ne, ne nekog iz svoga roda.
On je vitak, tvrdoglav, ne savija vrat ni kad leti, a hteo bi možda... baš nju. 
Šta može biti zajedničko čaplji i ždralu? 
Ples, možda? let, možda? Tokom udvaranja? Da.
I pored svih razlika koje ih dele i sumnji kako dalje leteti a ne leteti sam, sličnosti ostaju najjače.
Ponos i nesigurnost grade ljubav u cvokotu, za vjek i vjekova. amin. 

Ruska skaska je inspirisala gos'n Jurija da napravi crtani film o čaplji i ždralu (Цапля и журавль, 1974). Neko će se sigurno setiti. Godine su prošle od onog vremena kada sam kao u magli pratila hod ovih ptica. Kasnije sam pomišljala na krila, linije na krilima, i levo- desno: magla, stara klupa, izmaglica, samoća…. i eto, danas priču osećam drugačije, sa više srca i malo manje magije. Čini mi se da je tako. 







Friday, February 17, 2012

8 žena


Ne mogu da ti kažem o čemu je. Mogu da pomenem čega ima.
Ima ljubavi, patnje, strasti, laži, istine, pesme i smrti.
Ima osam divnih žena.
Ima snega, kao napolju sada.
Jedna kaže da je slobodna, ali what's the point of living free if I've got no one...
Druga plače jer ne zna da li još neko tako voli ''when every day is just another yesterday, think of me''.
Treća peva: ''my lover, my friend, I can't live without you, it's a mistery for me.''
Četvrta rukom odmahne: ''They talk way too much, you never do. ''
Ne mogu da ti kažem šta je svaka rekla.
There are different types of women, Augustine.
Ako hoćeš nešto da gledaš i da se razgališ, evo predloga.


                                                                                                Hvala, T. 



8 žena (8 Women), 2002 




Saturday, February 11, 2012

Samopouzdanje za medalju


...
Nekada su muškarci Rima voleli male grudi, potom čitava Evropa, u doba renesanse. U XVII i XVIII veku dopadljive su postale razvijene grudi. Severnoamerički Indijanci i muškarci crnačkih plemena vole da vide žene sa izduženim dojkama, opuštenim. Ali s obzirom na vreme i stepen obrazovanja oni su mogli/ mogu da imaju različite predstave o tome šta su to grudi i da im pripisuju raznorazna značenja. Ni u jednoj kulturi žene nemaju istovetne grudi. Usled migracija ta raznolikost je postala veća. A onda, danas, raznolikost postaje manja.
A šta su grudi? Šta su to dojke?
''Dojka ili mlečna žlezda (lat. mamma, grč. mastos) je najveća kožna žlezda.'' Dojka je modifkovana žlezda znojnica, koja se kod žena razvija u funkcionalni organ, glavna funkcija je dojenje. ''U detinjstvu mlečna žlezda je rudimentisana. Do puberteta nema razlike između muške i ženske dojke. Ženska dojka prolazi kroz 4 funkcionalna stadijuma, a muška dojka se dalje ne razvija.''
ili
''Dojka je simetrični parni organ, smešten na prednjoj strani grudnog koša. Sastoji se od sledećih struktura :
1. kože,
2. potkožnog tkiva,
3. žlezdanog tkiva (parenhim i stroma)
Koža dojke je tanka i mobilna. Neposredno ispod nje leži masno tkivo.''

Nekada postoji problem. Kancer. Prvo kancer. Implant je namenjen ženama koje su imale kancer dojke: nakon odstranjenja dojke se postavi radi umanjenja intenziteta stresa. Onda, postoji i prirodna deformacija. Asimetrija. Ili aberacija usled neke nesreće. Ženama to ne prija. Osećaju se čudno, i telo jeste tvoje ali je i strano. Nikada ga ne prihvatiš. Nekada su asimetrije upadljive, deluju bizarno.

1940. godine japanske prostitutke su ubacivale u mlečne žlezde vosak ili tečni silikon, kako bi bile atraktivnije američkim vojnicima. Dve godine kasnije američki hirurzi (F. Gregow i T. Cronin) su izmislili prvi implant za mlečnu žlezdu. Prva pacijentkinja kojoj su bili ugrađeni silikonski implanti bila je Timmie Lindsey a postupak je izveden 1962. godine. 
Onda sledi period tužbi. Period nagle pojave kancera. Najčešće tužena kompanije je Dow Corning. Do 1992. godine protiv proivođača implanata Dow Corning je pokrenuto 3558 sudskih procesa, a do kraja 1993. taj broj je iznosio 12359.  U decembru 1994. godine protiv Dow Corning se vodi 19092 procesa, a već u maju naredne godine Dow Corning je bankrotirao. Iste godine (1995.) objavljeno je više od 20 naučnih radova koji pokazuju da nema dokazane veze između silikonskih implanata i razvoja autoimunih oboljenja. Potom se angažovala Američka akademija neurologije sa zaključkom da ne postoji veza između silikonskih implanata i razvoja neuroloških oboljenja. 1997.godine  The Journal of National Cancer objavljuje istraživanje koje potvrđuje da silikonski implanti ne izazivaju rak mlečne žlezde.
Interesantno je šta se dešava tokom 1999.godine:
a) nastavlja se proizvodnja silikonskih implanata ali njihovo korišćenje je ograničeno na rekonstruktivnu hirurgiju samo ukoliko je pacijent saglasan da učestvuje u naučnom ispitivanju.
b) The Institute of Medicine je objavio izveštaj koji je pripremila nezavisna naučna komisija. Utvrdjeno je da iako silikonski implanti mogu biti odgovorni za lokalne komplikacije (kao očvršćenje i ožiljkovanje mlečne žlezde) oni ne izazivaju sistematska i autoimuna oboljenja. (Dodatne informacije o istoriji implanata možeš naći ovde).


Od 1962. godine do danas više miliona žena se podvrglo zahvatu povećanja grudi (augmentaciji) pomoću silikonskih implanata. Kažem silikonskih jer bez obzira na sastav jezgra- opna implanta je od silikona. Vodeći proizvođači su McGhan, Mentor Eurosilikon, Silimed, ali ima i drugih. Ne preporučuje se ugrađivanje implanata koji su punjeni sojom, ekstraktom algi jer je dokazano da takvi implanti mogu izazvati rak dojke.
Sastav samog implanta može biti različit tako da postoje i implanti punjeni fiziološkim rastvorom. Mana je što se čuje žuborenje u hodu. I naravno, telo ‘'popije'’ rastvor. Potrebno je novo punjenje. Potom, postoji oni sa kohezivnim gelovima a njih ima više vrsta: kohezivi sa mekim gelom, gušćim, najgušćim. Anatomski implanti imaju oblik suze, stvoreni su u cilju da grudi deluju više ‘'prirodno'’. Implanti sa kohezivom, takođe mogu biti okrugli i imati čak specijalno teksturiranu površinu. Svaki implant ima svojstva koja ga određuju, visinu: visoku, srednju i nisku, kao i profil (projekciju): visoki, srednji plus i srednji.

Kao i bilo koje drugo postavljanje, tako i postavljanje implanata zahteva crtež i dizajn. Osim stvaranja nove konstrukcije renovira se fasada, pa je potrebno razmisliti koja je vrsta punjenja adekvatna, isplativa, ali i kako stvoriti konstrukciju: skalpelom ili laserom? To rade medicinski tvorci spektakla, inspirisani, kako kažu, samim radom, a ne zaradom.

Implant se može plasirati (što je stručni izraz za umetanje, postavljanje) na sledeće načine:
iza žlezde, kombinovano iza mišića, potpuno iza mišića, tako da postoji pristup kroz rez ispod grudi, kroz rez okolo bradavice (areole), pristup kroz rez ispod miške i manje korišćen ali moguć- kroz pupak.

Osim augmentacije (uvećanja) grudi, moguće je i zatezanje opuštenih grudi tj. mastopeksija (može i u kombinaciji sa povećanjem),  kao i redukcija masnog tkiva dojki.
Postavljanje implanta obično traje dvadesetak minuta. Ono što ne znaš i ne možeš da znaš je da li tokom operacije na hirurškim rukavicama hirurga ima talka. Ukoliko ga ima i on dođe u kontakt sa implantom javi se, nakon nekog vremena, fibrozno tkivo, struktura u vidu krljušti. Koliko je opna implanta jaka, ni to ne znaš, često ni hirurg ne zna. Kolika je šansa da se stvori kapsularna kontraktura? Ni to ne znaš, možeš da se nadaš da se neće pojaviti. (kapsularna kontraktura je deformacija u kapsuli implanta, uslovljena zgrušavanjem koheziva, koja narušava ‘’prirodni’’ izgled grudi).

Kompanije poput McGhan i Mentor daju doživotnu garanciju zamene na neke vrste svojih implanata. Svaki implant ima serijski broj. (Kruži priča da se u Srbiji koriste već upotrebljavani implanti, polovni. Korisnice, kako se govori, često budu upoznate sa informacijom, ali usled nedostatka novca za punu cenu, prihvataju i polovne. Ne znam koliko je ovo tačno. Uglavnom, priča postoji.)

Nakon što su implanti ugrađeni sledi period zarastanja šavova. Ne smeš da radiš. Treba da masiraš grudi, da ne dođe do pojave kapsularne kontrakture. Šavove treba mazati alkoholom, grudi sušiti fenom. I samopouzdanje uskoro stiže!

Mogu se javiti raznorazni poremećaji nakon ugradnje implanata. Imaju interesantne, pamtljive nazive i nadasve slikovite tako da dodatan opis nije potreban, a ne možeš lako ni da ih zaboraviš. Neki od njih su:
Snoopy ili Waterfall (vodopad)
Double-bubble (dupli balon)
Bottoming out (sklizavanje implanta)
Ball in sock (lopta u čarapi)

U Srbiji je pomama za implantima velika. Najčešće po silikone dolaze devojke mladosti između 18 i 26 godina. Neke žarko žele implante baš za rođendan. Neke u borbi za bračnim plenom kažu: ‘’kola mož’ da mi uzme, al’ silikone ne dam.’’

‘’Danas su jasni standardi lepote kod nežnijeg pola, a to su veće grudi na mršavijem telu’’ kaže jedan lekar. Prvo, žena nije nužno nežnija. Ima nežnih muškaraca isto koliko i nežnih žena. Ima grubih, ima jakih. Mogu volu rep iščupati. Voziti traktor, sportska kola, misliti kao bilo koji muškarac, imati jak forhend. Biti prvakinje u svemu.

Korekcije tela, dalje, obuhvataju: labiaplastiku (korekciju malih polnih usmina), blefaroplastiku (korekciju kapaka), rinoplastiku (korekciju nosa), liposukciju, povećanje ili podebljavanje potkolenica (listova), stvaranje nektarinske guze, krompiraste, paradajzičaste, smanjivanje ušiju, uvećanje usana, testisa i penisa.

Do pre sto pedeset godina žene nisu imale mnoga prava.
Onda su se izborile za pravo glasa, za bolje poslove, za rad van kuće. Ne znam koliko su razmišljale o tome da treba da ih definiše neka žlezda ili stražnjica. Ne znam ni koliko su njihovi partneri smatrali da je u voljenju presudna veličina grudi ili oblik dupeta. Samopouzdanje su dobijale tokom procesa formiranja identiteta i jačanja integriteta. Još uvek traje borba rušenja stereotipa o tome da svaka žena mora biti majka ili udata. Međutim, ima onih nepoverljivih. Uvek je bilo onih žena koje su karijeru gradile u četiri zida, mnoge su se čitavog života osećale kao nezaštićene maloletnice jer su mislile i misle da ne mogu drugačije ili više (ovo zahteva potpuniju analizu a tiče se nametanja osećaja inferiornosti), prihvataju ono viđenje 'kako žena treba da izgleda'' a koje plasiraju nesuptilni muškarci i oni krajnje zabrinuti za svoju muškost.

''Ženi je mesto u kući. Iza uspešnog muškarca stoji uspešna žena.'' Govorilo se godinama, i danas se čuje.
''Idealna je ona žena'' kaže M. Achad ''koja vas, mada vam je verna, okružuje tolikom pažnjom i prijaznošću kao da ste joj ljubavnik''. Prijatna a mistična. Lepa a stidljiva. Stidljiva  a vatrena. Kuvarica a ljubavnica. Pametna a tiha. Zna kad treba da govori. I kada da ćuti. Anđeo a đavo. Toliko o kontradiktornim željama ''ozbiljnih'' muškaraca.

U porodicama tih mladih zdravih devojaka, u mnogim delovima sveta, niko im nije rekao ili barem šapnuo: pitaj čemu šta služi. Nije se formirao kritički ugao. Čak ni kroz obrazovni sistem ili putem medija. Danas, žena iz porno filmova šeta ulicom, sedi za barskom stolicom, jede u restoranu, kupuje rukavice usred zime. Porno žena vrlo često javno peva. A koja zdrava, normalna, razumna žena zapravo želi strano telo u sebi, koja bi to sebi zbog sebe poželela? Ona neverujuća, nehrabra, ona ''nežnija'', nesposobna da shvati šta bi sve mogla kada bi htela da se usudi. I onda čitav taj imidž ''dopadanja, ideala ženskosti'' se prenosi sa holivudskih starleta u živote običnih žena koje postanu neobične i zapanjujuće pojave. One žele brak, ''srećnu udaju'' sa puno novca, a u braku obično ima dece. Koju će one stvarnost saopštiti svom detetu? Ili njihovi muževi šokantnog senzibiliteta? Ali i muškarci koji najčešće nemaju samopouzdanje ugrađuju implante, zatežu lice, menjaju izgled, najviše ima onih koji se bliže pedesetim: poslovni ljudi koji žele lepše da izgledaju, a nemaju vremena da vežbaju. 

U okviru pripremnog razgovora lekari kažu:
''Dakle, nemojte povećavati grudi ako niste spremni:
-  da će drugi primetiti „poreklo“ vaših novih grudi;
-  da imate vidljiv ožiljak;
za moguće komplikacije nakon operacije;
da to nije jedina i poslednja operacija...''

Ceo taj proces neprihvatanja sopstvenog tela i neprihvatanja godina zahteva mnoga objašnjenja, provetravanje ideja, javnu diskusiju. Jer kakvih će ljudi sutra biti na ovoj zemlji, jer ko će smeti dostojanstveno da stari? Silikon nije metafora i nema funkciju ugrađivanja samopouzdanja u jednu osobu: samopouzdanje zahteva druge procese. Misaone i emotivne. Koji traju više od 20 minuta.

Sunday, February 5, 2012

Nadnaravna


Kažu da je varalica.
Nastrana. Lukava. Ponekad je nazovu prostitutkom. Koja nudi sebe za jedan dodir, jer voli tako. Kažu da se sprema, da se dugo priprema a onda se preda, lažna. U osami prevare vreba. Da joj nema ravne. Da je stoga kraljica. Kažu da je čudo. A neki kažu da nikada i ne može da miriše na čestitost. 
Od dole kad je gledaš, ista je, vidi se da ne trpi samoću, traži mnogo slobode, vazdušast korak. Gledano sa svake strane je neobična: neki kažu da je teška za život, drugi opet tvrde da nije. 
A osvaja… lepotom, maštovitošću i borbenim duhom.

Polen. Nije svaki polen isti. Neki je lakši, neki je teži. U nekom ima više vazduha. Nije gustina ista, ni oblik zrna. A onda, imaš biljke. Brojne. Rodove, vrste, sa laticama, bez latica... i treba nešto da se desi. Vetar da oduva polen. Polen da padne na drugu biljku. Ali specifičan polen. Polen baš za tu biljku, ne drugi, ne teži. Biljke mora da imaju pregrade, na specifičan način podešene latice i listove: tako mora da privlače vazdušne struje koje nose jednu vrstu polena, ne drugu. Biljke često izbegavaju vazdušne struje koje nose polen gljiva, na primer. I svaka sigurno za susret s vetrom raste. Za susret sa vetrom koji polen na jednoj visini nosi. Delikatne kretnje. Mora da je tako.

A onda, nema vetra. Velika je daljina. Ima nektara. Nema nikoga. Nema više nektara. Nema nikoga.  Šta biljka da radi? Da preživi? Sa čim da živi? Stvarno?
Razvija druge sposobnosti. Mora. Hoće da živi. Biljka.

I počne da liči na insekta. Ne neku ‘’nju’’. Uvek na neku ''nju''. Ona je ne zamišlja, ne projektuje samo. Počne da liči na maticu, ženku bumbara, cvetnu muvu. Da ima samo jedan list u obliku srca i tada u potpunosti zaliči na ženku ose bez krila. Tada lete osovi, nema ženki osa, a ženke osa još nemaju krila. Ne znam kako ona to zna. Pretvori se u osu bez krila. Tad, kada nema ženki koje lete. Nekad imitira maticu sa glavom okrenutom na gore, a nekad sa glavom okrenutom na dole. 

Kažu da su strašno lukave. Da su oni pohotni, a da su one samo iskoristile pohotljivost… insekata. Tako su neke jednu laticu pretvorile u mednu usnu koja oponaša izgled insektove važne dame. Ume da ih zavara, da ih toliko zaludi da oni počnu da ljube jedan drugog, da skaču jedan po drugom, sve tako pored nje...

Jedna jedina se otvara noću. Ni jedna druga to ne radi. Ona da. Otvori se oko 10 uveče. Ode da spava pred zoru. Više ne vidi dan. Ni noć više ne vidi nju. Ako ima neki pupoljak pored- on ugine. Niko ne razume otkud. Kažu da je posebna. Da ima takav miris koji samo insekt može da oseti. Na Madagaskaru ima jedan i ona ga traži, neće drugog, samo njega, tog kukca. Samo njemu daje nektar. Bezuslovno verna.

A neki kažu da ona zna da je insektu pomerena talasna dužina, pa mu onda šalje signale, koje on sasvim posebno shvata. A svi osim insekta vide neke drugačije boje. Crveno- teget. Toliko je delikatna. 

Kažu da dođu kod nje jer je topla. Privučeni toplinom iz unutrašnjosti, insekti tu traže zaklon. On, neki on dođe, i vidi ‘’nju’’. Misli da je to ‘’jedna druga’’ važna dama. Ona bojom signalizira da ima nektara, obećava. Kada on sleti, u nastojanju da oplodi onu koju zamišlja da jeste, zapravo dodiruje nju, ne ''drugu''. Vidi da nema nektara, nekada ga zapravo i bude, i ode dalje, taman do jedne njoj nalik. I toj drugoj preda polen, iz kesa sa nogu ili sa dlačica, sa glave. Ona se raduje. Doneo je pravi polen... A insekt mora dalje, nasamaren, možda, po drugi put.
I tako se ona spašava.
Nekad ode u krošnje, da raste na drvetu. Takva joj volja. Nju sam posmatrala. Dugo. Neobična je. Kao, na zidu je, okačena, niko je ne tera da bude na zemlji. Može da obuhvati drvo korenom. A listovi joj kao koplje.
Nekada raste iz stene. Pa nastanu bajke.
Kažu da kad je na Kipru, ona preda i feromon trutu. Pa onda dođu drugi trutovi. Kao, namirišu maticu pa bi u svadbeni let. Tad, kao svatovi, počnu da skaču jedan na drugog. 

A njen koren?
E, koren…ne može ni on sam. Ne može ni semenka da proklija sama od sebe, zbog nedostatka endosperma. Potrebna je simbioza sa određenim sojevima mikroorganizama.

Koren liči na mošnje. Odatle i njen naziv.
Cvet liči na vulvu.

Jedna je vanilija. Ona ima plod, koji je zapravo nesazrela mahuna. Nju juri kolibri i neke posebne vrste trutova.
Drevni narodi su mislili da je mešavina cveta i insekta.

Orhideja.
Filigrantska opsenarka.



   


















foto izvor                                                    



















Foto izvor
(Ona koja se otvara noću: Foto Izvor)
(Koja liči na ženku bumbara: Foto izvor)

Sve orhideje imaju bilateralnu simetriju i toliko osobina da možeš svakog dana ponešto novo da saznaš. Smatra se da je oko trećina svih različitih vrsta orhideja nepošteno. Obećavaju da su jedno. U posebnosti nepoštenja domišljato. Međutim, nisu sve orhideje beznektarne, niti su sklone istoj igri. Smatraju ih dokazom opravdanosti kreacionističke teorije. Darvin je tvrdio suprotno a analizirao ih je preko 30 godina. Jedinstvene su i po tome što se tokom evolucije muški i ženski reproduktivni organ spojio, najčešće u belu voskastu strukturu koja se nalazi u centru cveta a koja sadrži: deo prašnika sa polenom, deo tučka između žiga i plodnika i deo žiga tučka.
Vrste poput Duh orhideje, Labud (koja ima odvojene muške i ženske cvetove), Tigrove i Leptir orhideje učiniće da se zamisliš.

Jer orhideja je cvet posebne prirode.

Heroine gornjih redova su: Kokica mušica koja ima možda najveseliji cvetni naziv, Pauk orhideja, Orhideja ogledalo koja liči na maticu kao i Orhideja kiparske pčele, potom Zmajeva orhideja koja liči na ženku ose baš kao i Čekić orhideja, Bulbophyllum nocturnum je ona što samo jednom gleda zvezde, Bauhinia na drvetu živi i Brassovola Nodosa što živi i na drvetu i na steni a poznata je još kao "Noćna dama".




 Foto izvor , Orhideja kao fetus
Foto izvor, Duh orhideja




Wednesday, February 1, 2012

Mesec krive noge


- Nikako sam.
- Nemam pojma kako sam.


U mesecu krive noge radiš ono što ti ne prija, to s jedne strane. I ne dođe svima u isto vreme.  Ne znam precizno kako to izgleda u drugim profesijama, ja sam čovek slova, pa mi se dešava da čitam sve ono što nisam htela da čitam ranije, ili sam čitala u malim dozama. Sve one tvrdo zasenčene tekstove. Moram, nije u pitanju volja. A onda, prevodim reči. I ispravljam reči. Znakove. U mesecu krive noge to radim sa posebno teškim i dugim tekstovima.  

S druge strane, osećaš se novim.
Čim se udaljiš od teških stvari, osetiš se lakim, nebično lakim. Kao da uspostavljaš relacije iz početka. Pomislim u tom periodu da imam oči kao pauk. Jedan predmet, drugi, nit! Sledećeg dana isto. Pojava, pojava, nit!

Mozak je hakovan tokom meseca krive noge. Svim stvarima, mnogo više nego pre i posle. Ne znam da li znaš, tekstovi se isto nose, kao torba, kao šal. U tom periodu i u svaku šetnju, svaki san.

U mesecu krive noge dan ima dve težine pa budeš u teškom i u bestežinskom. 
Na ivici problema, što je poseban problem.
Kao, hoćeš da si budan, a moraš na silu da spavaš. 

U prelazu između stanja mislim na sve što želim. Nemam mnogo želja, pa nije mnogo strašno. Mislim na cveće. U mraku ulica ga nema. A ja se onako bestežinska pitam da li sam napolju u pantalonama. Smejem se i mislim o kukcu kog jedan cvet bari. Ne znam tačno gde sam, ni da li sam svoja. Mesec krive noge za to i ne mari.



  



Twitter Delicious Facebook Digg Stumbleupon Favorites More

 
Design by Free WordPress Themes | Bloggerized by Lasantha - Premium Blogger Themes | Premium Wordpress Themes