Monday, October 31, 2011

Oh, oh-oh!


Friday, October 28, 2011

pljačkaši stvarnosti


idu u odelima sa kravatama uglavnom i kažu nije tako kako vidiš, nije, nije, zajebao si se, nije tako, pa to je žuto, nije crno, jok...
ima nekih što kažu ma otkud ti to, čekaj da ti kažem, stvar je u sledećem, čekaj,
pa bi da te siluju eksplikacijama, dok ne crkneš, i da ti ne padne na pamet da opet nešto prigovoriš, 
ima nekih kao nisu u toku, a misle uvek su u pravu, pa je l' ja to da pravdam što nisi u toku, đubre jedno?
pa promljackaju neke reči, pa te siluju svojim afektima, tripovima nesagledivim, 
ima tih bednika svuda, mljackača, ološa, što proturaju nejasnoće, govna zapravo, mistifikuju,
i svaki, baš svaki, u oči te, kao, gleda i kaže da ti se čini, da ne vidiš dobro, i čekaj da ti objasnim, oćeš da me saslušaš, 
jedi govna neću da te slušam.



Sunday, October 23, 2011

život i smrt kao igra

(lutke: lažne i prave; ekstremi)

Kad si mali igraš se sa lutkama. Plišanim, drvenim, gumenim. Igračke pomažu da razviješ empatiju. Imaginaciju. Inovativnost. Danas se u radnjama mogu kupiti plišane kuce koje na svakoj šapi imaju znak: na levoj gornjoj šapi je znak balona koji možeš da pritisneš i onda čuješ lavež, ili dečiji glas koji, između ostalog, kaže: ''connect me to the computer'' ili ''Do you know who I am'', znak sa notama pomoću kog slušaš vesele pesmice tipa ''me and my friend, we do everything together'', znak zzz- koji prognozira vreme za spavanje i možeš da čuješ uspavanke, a pomoću znaka Θ možeš sve to da isključiš.
Ili možeš da kupiš plastičnog robota koji kaže ''I’m a space commander....'' i imaš različitu dugmad koju možeš da pritisneš a on svejedno urla kako zauzima novu teritoriju u univerzumu u ime planete zemlje. Takve su neke od današnjih igračaka.

Ranije smo imali: punjene igračke, lopte, autiće ili mede koje ti daju lažnu informaciju da je medved životinja sa kojom možeš da se igraš, kocke, a potom i igračke koje su imitacija čoveka: devojčice u haljinama, a kasnije se pojavila i barbika.

Kada u google pretraživač ukucaš doll izađe spisak od oko 508,000,000 rezultata. Ako se odlučiš za neki pridev koji ćeš staviti ispred te imenice, tipa real doll, možeš da vidiš da spisak sa rezultatima ostaje prepun nula (na današnji dan ovaj broj iznosi 2,700,000).
Meghan Laslocky, na primer, ima iscrpan članak o pojavi real dolls i njihovim vlasnicima. Ljubitelji lutaka se nazivaju idolatorima (iDollators) koji, između ostalog, vode i razgovore sa svojom fantazijom koristeći real ili love dolls
Matt McMullen je Dr. Frankenstein ove pojave koji kaže da je lutke izmislio i stoga što je potreba za telom zapravo ljudska potreba.
Jedan od najpoznatijih ljubitelja ovih lutaka sigurno je tip pod imenom Davecat, koji ima lutku- devojku Sidore, a o zajedničkom životu i estetici odeće, u koju oblači Sidore, piše i blog.
Takođe, danas postoje klubovi gde idolatori mogu da pokažu svoje lutke ili da pričaju o njihovim potrebama, kao i o tome gde mogu da kupe odeću, koja ulja da koriste itd. Postoji i sigurna kuća za idolatore u kojoj mogu da se upoznaju međusobno i da razgovaraju sa lutkama. Postoji i parada lutaka pod nazivom Hello Dolly gde ljubitelji lutaka mogu da pokažu svoje devojke-lutke. Mnogi smatraju da je druženje sa ovim lutkama blagotvorno za one koji su agresivni i kažu da je ipak bolje ako agresivno lice ispoljava bes prema lutki nego prema pravom čoveku. Kažu da je dobro ako se neko ko ima disfunkcije- parafilije ili ko je pretrpeo požar ili neku drugu nesreću, pa se oseća tako da ne može ili ne bi u javnost, druži sa lutkama a lutke onda postaju sjajna zamena za komunikaciju sa pravim čovekom. Neki su mišljenja da su lutke toliko lepe da ne mogu da se mere sa pravim ženama pa im navođenje drugog razloga nije ni potrebno. Neki kažu da su lutke zapravo sjajne za vizuelnu umetnost jer je lakše snimati fotografije sa lutkama nego sa ljudima. Svaka lutka košta dolar manje od 6.000, osim Wicked RealDolls koje koštaju dolar manje od 7.000. Međutim, danas postoje i muške lutke koje mogu da zamene svakog pravog muškarca. Osim mogućnosti pravljenja ženskog harema sada postoji i opcija pravljenja čitave zajednice sa različitim ulogama. Postoje i silikonske bebe i silikonska deca svakog uzrasta. Pored kupovine celih tela, mogu se kupiti i posebni delovi tela (ponuđač je brend Honeydolls) a u pitanju su glave napravljene po modelu prave ženske glave, koje se koriste i za zadovoljavanje oralnih potreba; unutrašnjost usta može imati ukus meda, kao i neke druge ukuse, a glave se mogu montirati na glave postojećih lutaka ukoliko se, recimo, vlasniku više ne dopada glava lutke ili ako je došlo do pucanja. 

Pored ovih lutaka koje su supstitut za čoveka, postoje i lutke koje su zamena za životinje.
Tako za 50 $ možeš kupiti mačku koja simulira disanje u kompletu sa mačićima (koji ne dišu) ili psa, a po ceni od 30 $ možeš kupiti manje primerke (svi simuliraju disanje).





Neki vole kad igra zahteva još više adrenalina pa se dešava da ljudi drže u kućama ili dvorištima divlje ili egzotične životinje. U Americi tako postoji žena koja drži žirafe ili čovek koji drži 8 aligatora. Neki čuvaju majmune za koje ih vezuju emocije kao prema rođenoj deci, a neki paze na zmije i druge reptile. Pre tri dana je čovek iz Ohaja, iz mesta Zanesville, pre no što se ubio metkom iz puške, pustio na slobodu 56 životinja sa kojima je živeo i igrao se u proteklih 14 godina. Od ovih 56 životinja Zoo je  usvojio 6, a 49 je ubijeno jer se pokazalo da su životinje otporne na uspavljujuća sredstva, a još uvek nije poznato gde se nalazi 1 majmun iako se sumnja da su ga pojele ''velike mačke''. Kako je u Americi za skoro sve izračunata novčana vrednost, tako se već zna da je vrednost svih životinja ukupno 5,413,500 $ (Grand total). Cena jednog bengalskog tigra iznosi 250, 000 $, a čovek iz Ohaja ih je imao 18, pored 17 lavova, 6 crnih medveda, 2 grizlija, 3 kuguara i 2 vuka. Trenutno se pretresaju zakoni o držanju egzotičnih i divljih životinja, ali ima i država gde vlast tvrdi da je sa njihovim zakonima sve ok.

Nakon što je ubijen libijski predsednik, tamošnja nova vlada je ipak odlučila da se, u ime demokratije, poigra sa telom mrtvog predsednika tako da su naredili da telo bude izloženo u hladnjači šoping mola u Misrati. Nije bilo dovoljno što su bukvalni i brutalni mediji prikazali ubijenog krvavog diktatora koji je vučen po zemlji kao krpeni lutak, ubeđeni da više nema gledalaca koji im veruju na reč, i što je dostupan video snimak opraštanja njegovog sina sa ovim svetom. Po svemu sudeći, doneta je odluka da smrt više nije intimna stvar, kao ni uzvišena završnica života.
 
Danas na ulicama možeš videti gomilu lutaka. Od kraja septembra iz nekih dvorišta, a u ime nadolazećeg praznika Halloween, mašu slamnate osmehnute lutke, a najviše ima ne tako osmehnutih veštica, kostura i pauka. Ako si nespreman mogu te iznenaditi kosturske ruke ili noge vidljive iza ograda (ovde na lutke gledaju kao na dekoraciju). Pored prodavnica u kojima možeš kupiti kostime za sebe i svoju porodicu ili prijatelje, možeš naći i kostim za svoje ljubimce, najviše ih ima za pse i mačke. Osim preslikavanja scena i kostima junaka iz holivudskih filmova, ne možeš naići na originalne teme. Ali postoji jedno dvoriše koje se po broju sablazni razlikuje od ostalih: 






Saturday, October 22, 2011

u hodu druge perspektive




































statično ništa nije.


Thursday, October 20, 2011

Mistery


Ona jedna izlazi iz kola i lagano stavlja stopalo na beton.

Samo sam htela da mi se skinu s’ vrata
I ulaznih i zadnjih
I da potom ta vrata nestanu
I da ostanem unutra sama, sasvim sama
I da onda kao Ruso, al’ različita od njega
Živim sama.
I da pišem redove tačne.

Ali je stigao poziv da putujem prekookeanski.

Ona druga u svom stanu juri da nahrani mačku i pali cigaretu.

Meni su rekli da gledam svoja posla!
Pa ja sam to i pokušavala,
naći posao!
Šta ja mogu što oni ne znaju
šta predstavljaju slike koje su dali
pokačiti na zidove.
To je moderna?
To je horor!

Ona, što je nekada u beloj devojačkoj sobi volela, volela Rablea, sad žmuri pored lampe:

Ispod radijatora se nešto čuje
A radijator se tek do pola vidi
Da li je to piton
Ili anakonda
Ili gabonska ljutica
Oh, strahovi će me ubiti
Moram sobu pospremiti!

U jutru jedna ona ispred vrata stavlja kantu sa kesama i susetki kaže:

Ah, nije da ga nisam našla
Oh, našla sam ih i više,
I više no što sam htela
Ali se tako desilo, znate, ja sam srećnica
Tako se zgoda desila i ja sam ostala sama
Bez njih, i da vam kažem, srećnica, eto šta sam.

U jutru, u kiši, jedna ona nalazi novine i čeka kusur.

Pa dobro, pogrešila sam dan. Nekad pogrešim i godinu, pa se ne uznemirim. Kako gde?
Pa nekada, šta ja znam, desi se eto, juče ili preključe, ne znam baš tačno, bila je nekakva gomila napolju, i ja nisam znala šta bi trebalo da uradim, i gde da se denem, a stomak mi se naduvao
pa nisam htela napolje, a bilo mi je mučno slušati gužvu, i onda sam jela kekse
i sveži džem, kako, kakve to veze ima sa… sa čim?

O jednoj njoj se vekovima peva.
Jedna ona je Potočnik Kora.
O jednoj njoj postoji bajka.
Anabel Li se sa legendom stopila.




Wednesday, October 12, 2011

Jezik, stara varalica


U crnom odelu sa svečanom
mašnom jezik korača svetom.
U noći mesečevih korakom
ispričanih mena
promeni frizuru ili boju  
ili postane žena.
Mnogo važno,
odmahne suncu.


Amargo znači gorak
Polk  igrati polku

I skok- u kući bude.

Logu nek bude prozor pored
(loru) njihovog
(giường) kreveta.

Ko će se drznuti mene
da oceni?
Odoh, odoh! Bementem!

I napolju bude i uzvikuje:

Ti budi pčela (Biene)
Ti budi krotak (nöyrä)
Ti budi silan (мощен)

Tu svij gnezdo (nid)
Pazi, biciklo! (الدراجة)

Nekad se krije.
''Nedeljama tražim pridev
I još ga ne nalazim''
uzdahnuo je jednom
Pedro García Cabrera.

Nekad se zbuni.
Oh,
Lapsus linguae!

Nekad zaboravi da da imenovanja važna
pa nemoćno udaraš dlanovima
u smislu:
Kako se zove koračati
svetom raširenih ruku

nekad, sometimes

sam se seti

neka bude
rukosvet.

Saturday, October 8, 2011

daleke kratke poruke iz nehaja


                                                                                                             (2002., Beograd)

U zavesi
Moja prijateljica je dala jednostavnu definiciju sreće: Srećan je onaj koji prihvata stvari. Verujem da je tako.

P.S.
Razmišljala sam I razmišljala I sigurno da bih još razmišljala da nisam bila ograničena vremenom.

Čestitka
Toliko raširenih ruku! Jebote, nisam sama, a počeću da slinim!

Po brdu hod
Sneg pada, suv, vetar duva, podseća na ne znam šta, javicu se sutra pre podne.

Ccc
Čula sam se sa mamom, popravljala je zube, ja sam se smejala, zubar joj je strugao 7 zuba, ja sam se smejala, ona je pretila da će spustiti slušalicu, doktor se divio kako je izdržala.


Mesto definiše upotrebu stvari
Ovi iz Albatrosa ne prestaju da se deru. Svaki susret im je kao radna akcija.

Posle 9
Nekako nemam snagu da primam nove sadrzaje

Samo kreativno!
Decembar je sam po sebi depresivan, a kada je u blizini jos neki hronični depresivac sve se čini triput sumornijim.

Kako, kako?
Čovek treba da pomogne samom sebi, zato čovek I jeste mera stvari, proceni po sebi šta I kako može.

Nije normalno?
Prirodno stanje čoveka je da bude zdrav.

Sutra
Kupila sam karte za Atelje za pelikan jer u narodnom nema mesta za govornu manu.

Put osnovnog faksa
Neka kokoška je naklapala kako je Cune Gojković bio zaljubljen u njenu drugaricu kada su odlazile u hotel Bristol na igranke. Pricala je meni, od svih ljudi u tramvaju!

Džaba i Nin
"Strah i njegov sluga "…nisam mogla do kraja, nikako, mislim da ta Mirjana nije sasvim normalna, mračna je, vratila sam knjigu i uzela Montenjove oglede.

Na groblju
Rekla sam, zapravo je to više ličilo na mucanje, da svakoga dana dobijamo dokaz da ljubav, zapravo, ne zavisi ni od odsustva ni prisustva, ni od čega, da je apsolutna i sasvim bezuslovna.

A u qurac
Danas sam morala da dam oko ... maraka za dug onom info-stanu, samo zato sto je mama zadnjih godinu dana govorila ''qurac ću im platiti'' a danas je rekla ''skinućemo ih s qurca.''

Izabrani stihovi
Baš sam se danas otrovala nečim iz Mc-a, sada je malo bolje,ali, jebi ga, 8 sati otišlo u vetar.
V. trenutno drži čas "čekaj Ivice, da li ispred piše cis?- ''gde''- pita Ivica "cis ha cis…." Na moju današnju muku ovo je pesma.

Novci su jako bitno pomagalo u životu suvremena čoveka
Čekam da dobijem penziju da bih se učlanila u biblioteku, da bih otišla na plac, da bih kupila kvasac za pčele. Nadam se da će ček uredno stići.

P.S.!
Sada moram da krenem, pisaću malo kasnije, kada se vratim.



Plavi zalazak sunca ili Jorisova poruka

Pismo sestri, pisano u utorak, 17. septembra,  2002. 
(pismo kasnije poslato i Prijatelju).


Neko bi rekao sa mnom u glas: 
Najviše je volela da piše, da traži kontraste (hej, kontraste!) u 
pesmama i da ih traži samo ukoliko joj je veče naklonjeno.
Slučajući Canon in D, rekla bi: evo, ovo je isto kao kada bih rekla: ja
volim bicikle i kao kada bih pomislila: tabure. Ostaviću svoje nove
karuce ispred ovog prozora i pisaću ti o plavom zalasku sunca. Danas
neću tražiti kontraste!

Znaš, kada sam išla u daleku zemlju Nigozeti jedino šta mi je bilo
interesantno jesu bile brojne kombinacije slova na ostacima
nekadašnjih mostova. Naravno da nisam naišla na hijeroglif radosti!
I tako bih verovatno pamtila i danas, da nisam došla do knjige,
zapravo vrlo interesantne  prepiske o prepevu Cantao iz XVI stoleća, 

zapravo do momenta u kome Alebeana moli Leandra za jedan dan radosti. U
tom trenutku Alebeana pada sa postolja vredonosnog, nazovimo ga moral,

 gde se sada pojavljuje jedan nov oblik njenog duha, kojim ona
traži dan u jednom danu. Zapravo stvar je vrlo jednostavna, taj susret
svesnog i inženjerije u brodu uticao je na pojavu teorije o strahu
koja je mogla biti izbegnuta da skromni Leandar nije dozvolio novi
oblik u geometriji, popularno nazvan spirala. Ali kako sam ti već
govorila, kasnije se ovim pitanjem duboko pozabavio Štajner. Upravo
novi geometrijski oblik stvara paniku, jer kako drugačije objasniti
mehanizam straha, eto, stvorilo se nešto o čemu se izbegavalo i
misliti.
U suštini, vrlo je jednostavno, Alebeana stvara haos uz dozvolu
skromnog Leandra, koji je naravno bio osuđen na smrt. Pa ljudi su bili
osuđivani zbog banalnijih izjava, seti se samo sirotog Đordana.
U zemlji Nigozeti nisu bili čuli za ovaj slučaj, tako da su se
spremali i mene da stave na lomaču, ali, naravno, uvek uz sebe nosim
moje bočice u kojima držim vetrove i tako sam slučajno pustila
tornado, sve je odneo, čak i naziv zemlje! Užasne muke sam imala da ga
vratim u bočicu, uzalud želela da popravim učinjeno, spasa nije bilo.
Tornado je odneo sve. Ja sam se naravno bila sakrila, ali Nigozećani su
bili potpuno izgubljeni. I znaš, više nije ništa važno,osim toga da
legenda još uvek živi, valjda je vrlo jasno da bi Leandar, da je i
danas živ, branio Alebeanu svojim životom, jer je zapravo on učinio da
pustim tornado. Ljudi se tako jako plaše straha.
Kada sam ostala tamo sama, morala sam da pozovem mog dragog prijatelja
Jorisa da me povede iz te pustinje, a Joris, kao što znaš, uvek dođe
kad treba .On ide po svetu i spašava ljude, o prijateljima da ne
govorim. I tako dođe Joris u pustinju, u tri skoka me dovede dovde,
svakako da sam mu skuvala čaj i to indijski, za kiflice nije imao
vremena, mada ga je i gospođa mama nudila. Pozdravio te i rekao "reci
joj da mi se javi, nekako je ne viđam u poslednje vreme" A ja mu kažem
"Jorise, ona sada isto obilazi svet, kada završi putovanje javiće ti
se, samo me čudi da je nisi sreo."
On na to meni kaže "ma, da sam ja sada obilazio zemlju, ja bih je možda
i sreo, ali nisam, reći ću ti zašto - išao sam da vidim gde se nalazi
najveća riba, a da li ti znaš, šta znači pogledati u sve ribarske
mreže, zaroniti i preroniti sva mora, o okeanima i da ne govorim, a
posle sam morao jednom rođaku da odnesem nešto za rođendan, i dugo sam
razmišljao šta, kad sam se setio- vrhove planina- Triglava, Troglava,
Mont Everesta i da ti ne nabrajam gde sam sve bio i gde sam se sve
peo, i kada sam konačno sve uvio i odneo, on mi kaže "pa zašto si mi,
Jorise, doneo kamenje na rođendansku proslavu" a ja mu kažem 'oj, bože,
pa to su ti vrhovi planina, a on će meni, ma da vam ne pričam, eto zato
je nisam video, ali sada ću krenuti, da li treba nešto da joj
odnesem?- "Pa, Jorise, može li ova poruka?"




Thursday, October 6, 2011

Protest, New York

Occupy Wall Street










Pokret nove humanosti, nenasilan, osvešćen i čist.



Zuccotti Park





Twitter Delicious Facebook Digg Stumbleupon Favorites More

 
Design by Free WordPress Themes | Bloggerized by Lasantha - Premium Blogger Themes | Premium Wordpress Themes