Wednesday, April 24, 2013

Ljutnja u šetnji


Ijao, što sam bila besna. Kipćem, drhćem, brekćem, ukćem, ijao, da mi je došao ko pod dlan, ijao, bio bi to savršen dan.

Međutim, nije tako bilo. Spustim se, je l', da malo prošetam tu ljutnju, kad eto nje! Na mom se putu našla!




Ona ode, odem i ja. Još malo dublje, do rupe stignem. Iako sam čekala da neko izađe, niko nije izlazio, a da li je neko ušao, to već nisam primetila.





Ijao, što sam onda skočila, zemlja se zatresla. Kad, pazi, molim te, shvatim odjednom kuda treba da idem.





I krenem polako, da me ljutnja prođe.

Na brdašcetu sedi jedan što samo sebe gleda.




S druge strane nema nikoga, sedi on, sedim ja, a ona ljutnja udara nogom od zemlju.

Skočim, skočim da je uplašim, ali hej, nađem se usred šume. Pa šta ću sad?





A šuma neka jako ustalasana. Ne znam da l' da o tome pričam.

U njoj sve hoda i sve je nekako spremno da krene.

Jedno je drvo noge uvis diglo.





Drugo ima cipelu.





Treće ima kopito.





Evo, glavu na panj stavljam ako lažem, al' polako stavljam...






Jedno drvo mlati granama,






A jedno me tako šutnulo da sam iz šume ispala i letela skoro kao Supermen.





Ispratim ja ovaj kanal, i dođem do potoka,



Ijao što ne miriše cveće kraj potoka.




Ijao,  pa sad sam se setila. Na pogrešan sam potok stigla! Ijao, da l' i dalje o ovom da pričam? Pa nema smisla! Evo, zapanjena sam, i čudim se svim neverovatnim stvarima oko sebe. 






Pa je l'ti znaš gde sam ja došla? Na potok sam došla, a jedna se krava u reci kupa!  Kožu je skinula, u reci je valjda devojka postala. U bajkama mladić kožu uzme pa je onda u vatru baci, al' šta da radim ja sa kravljom kožom.






Od muke sam legla i u nebo gledala.





Tako sam valjda zaspala.

Kada sam ustala vidim sve sveže i čisto u meni







Ona koža nestala a na drveću neko ispleo niti od moga besa.






























I čiča- miča gotova priča.  

Ali opet, da mi je neko samo obraz stavio pod dlan,
oh, bio bi to, po sto puta velim, sasvim savršen dan. 







Tuesday, April 16, 2013

O prevodiocima i smislu


Biti prevodilac znači da nikada nisi u jednom prostoru, nikada nisi samo na zemlji. Uvek si između dva sveta, otadžbinskog i stranog. To su svetovi u kojima su uglavnom reči koje razumeš, atmosfere u kojima ti je svašta jasno i one u kojima postoje panična mesta jer poneki redovi gore, i stoga treba naći vodu za tu vatru: nekada treba dosta vremena da razumeš tu vatru. Onda dobiješ ili jedan cvet iz pepela ili neku nagorelu reč. Pošto si uvek negde između to znači da ta dva sveta dobro poznaješ (ali i treći prostor- onaj ''između''), da razumeš i strani i svoj jezik, i sva gramatička pravila.

Prevoditi to znači biti spreman da pričaš tako da te svako razume. To je jedno. Uspeh je kada tebe niko ne pomene, kada se priča o samom tekstu. Tebe, kao prevodioca, ostave u daljini. To je prostor u kom rade prevodioci. U tom prostoru ne misle puno na porodicu, jer od prevođenja teško može da se živi. Može ukoliko prevodiš desetine stranica dnevno, ako nemaš vikende, a vikendi i ne postoje, ne postoji ni Božić ni Uskrs. Međutim, to je i idealno stanje. Međutim, prevodilački posao kao servisna usluga, jer danas prevođenje to jeste, ima ozbiljne mane. Prevodiocu uvek nešto fali- ili ima nedostatak posla ili nedostatak vremena usled kratkih rokova. A kao drugo, u tim tekstovima koje prevodilac stvara ili uvek ima nečeg većeg, ili nečeg manjeg od originala. Prevodilac bi trebalo da razumeva autora teksta i da ulazi u njegova raspoloženja, da ih projektuje i u njima se kupa. Od svih stranica koje prođu kroz glavu prevodioca ostane trag pa se tako i u njegovoj glavi stvori jedan prostor. Tu postoje uvek jedne te iste misli koje se javljaju pri otvaranju novog pasusa na nekoj osmoj stranici, neki stalan  “deja vu”. Tuđe ideje se dugo nose u sebi, a nekad se desi da prevodilac zaboravi da nije smislio ideju čije reči zna.  Prevodilac koji se bavi pismenim prevođenjem (kao ja) mora da bude sam kada radi. Potrebna je koncentracija za razumevanje složenih tekstova, za analiziranje i odabir adekvatnih reči, a pored toga i rečnici. Simultano prevođenje podrazumeva audio slušanje jer se najčešće u prevodilačkoj kabini sluša druga osoba, njen govor brzo analizira i prevodi sa nekoliko sekundi kašnjenja. Konsekutivno prevođenje podrazumeva odsustvo rečnika i elektronike, a prevodilac prevodi kada druga osoba pravi predah. Sami prevodioci, ako žele da žive od svog posla, moraju da budu vrlo odlučni i da brzo donose odluke tako što brzo biraju reči, a uvek ih porede sa originalom. Često ih muče pitanja: da li je ton dobro izabran, da li je ideja dobro reprodukovana, kao i ritam ili stil. Međutim, iako ne deluje da različite terminologije zahtevaju visok stepen uživljavanja to nije tako. Tek kada se usvoji terminološki ton, prevodilac može da se opusti, a da li će boravljenje u jednom tonu prijati ili ne zavisi od same prirode i navika prevodioca.
Pored nekih dobrih strana ovog posla (posao može da se doživljava i realizuje iz nekoliko perspektiva, uglavnom prema izboru načina prevođenja) za prevodioce se inače kaže da brzo stare a umiru bez slave. Kao drugo, bave se uglavnom svim onim tekstovima koje nikada nisu planirali da publikuju. Kada bi prevodioci mogli uvek da se bave književnim tekstovima, njihov bi život bio mnogo lepši jer  ima puno neprevedene lepe literature a životi ljudi koji čitaju knjige bi bio i smisleniji i sadržajniji.
Bez književnosti ionako nema smisla. Eto, toliko o tome.







Sunday, April 14, 2013

Tako to ide




Negde visoko Kha, Po i Nan gledaju čega ima ispod oblaka.





































Nan se veseli šarenoj liniji koja se protegne i potom nestane.























Po se dugo zagleda u zatvorene linije koje formiraju kvadrate, trouglove, rombove i piramide.







Kha je krivio vrat posmatrajući žice, prave linije, grane i ptice na žicama.






















Ispod njih,  skoro niko za to nije znao, dvokrilni par je posmatrao prolaznike.


























Jedna prolaznica je laticama šapnula: porasti i donesi čoveka sa oblaka






















Kha nije voleo prolećnu kišu. 


Cvet je upio reči.

Twitter Delicious Facebook Digg Stumbleupon Favorites More

 
Design by Free WordPress Themes | Bloggerized by Lasantha - Premium Blogger Themes | Premium Wordpress Themes