Saturday, June 25, 2011

Lice s naslovnice



Slika datira iz 1580-1590.

U istoriji kartografije, ova slika predstavlja najintrigantniju i najmračniju kartu.
Legenda u levom uglu glasi: "Demokrit od Abdera se smejao [svetu], a Heraklit od Efeza zaplaka nad njim, Epihtonius Kosmopolites[1] ga prikazuje". Preko kapice ide latinska verzija grčke izreke "Spoznaj samoga sebe." Preko obrva kape ide natpis koji u prevodu znači "O glavo, dostojna doze kukureka"[2]
Latinski citat iznad karte su reči Plinija Starijeg: "Jer u celom svemiru zemlja nije ništa drugo, tu je supstanca naše slave, tu je njen život, ovde je to gde popunjavamo pozicije moći i žudnju za bogatstvom, i bacamo čovečanstvo u pobune, i pokrećemo ratove, čak i one civilne. "
Razlog tolikih problema i svađa je objašnjen u citatu ispod karte, a odnosi se na glavu Propovednika: "broj budala je beskonačan". Još jedan citat iz najdepresivnije od biblijskih knjiga, sa desne strane dvorske lude, kaže: “Ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost.” Nekoliko reči u skladu sa ovom veselom porukom je upisano na ukrasne bedževe ramenog pojasa: "Oh, brige sveta, oh, koliko trivijalnosti postoji na svetu", potom "Svako je bez smisla", te "Sve stvari su ispraznost: svaki čovek živi."
Ovakvo enigmatično objašnjenje, osim moguće poruke da je Svet, doslovno, ludo mesto, može se odnositi i na pojam granica, jer je umesto lika prisutna karta sveta sa granicama, tj. svako sam granice stvara. 


(jedan deo tekstića srećno preuzet, parafraziran i preveden sa: http://bigthink.com/blogs/strange-maps?page=7, na dan 20.5.2011.)

[1] Epihtonius Kosmopolites (Epichtonius Cosmopolites) se prevodi kao "Svaki čovek".
[2] Kukurek, lat. Helleborus odorus, otrovna biljka, cveta i tokom zime do marta, mada ima vrsta koje cvetaju i tokom aprila- maja.

“What’s up?”- “The sky.”



Vijetnamske narodne bajke 
                                                     Ne znam kako su dospele u moju kuću, da li su roditelji kupili tu knjigu ili sestra ili ja, ili je neka od nas pozajmila i nikad vratila. Stvarno ne bih ništa mogla da kažem o poreklu ovog primerka knjige,  ali znam da je jedna od prvih knjiga, ili ono što se u mom sećanju oslikava kao prva najozbiljnija koju sam čitala.
I tu postoji jedna priča koju nikada nisam doživljavala kao bajku i kao nešto nemoguće i nestvarno, jer nije imala bajkolike elemente: zmaja, ništa o zlatnom satu, ili čarobnjaštvu. Ta priča je kazivala istoriju o jednom muškarcu i ženi koji su hteli da im se ugled porodice vrati, da imaju sina koji će staru i nekada poznatu porodicu, a koja se sada bavi mesarskim zanatom, učiniti ponovo slavnom. I taj dečak se rodio. Međutim, nije voleo da uči a imao je jednu veliku želju: da postane čang. Teško je sricao slova, s mukom pokušavao da nauči neke stihove, i nikada nisam mislila da je on glup, već pre zamišljen i začuđen. Učitelj mu je rekao da za početak mora da pročita knjigu Tam-ti- kin (delo vijetnamskog naučnika Viong Lama), i da nauči neke stihove poput ovog: ''duh je sve video i on se odmara u svetlim, divnim visinama...'' Ni ja ovo tada nisam razumela, ali je Tung Ni, kako se dečak zvao, to ovako shvatio: ''duh se ne vidi jer je digao noge u visine''. To sam razumela. Ako je u visinama, onda je morao da odskoči, i normalno je da se i ne vidi.

U nekim je prilikama pokazivao prave naznake mudrosti, ali i individualnosti... i
prošle su neke godine... Nakon što mu je otac umro, postao je strašno apatičan, nije radio ništa, kockao se i opijao, i neki komentari o lenjosti, koje mu je uputila supruga njegovog brata, su ga poprilično uznemirili tako da je odlučio da se skoncentriše, da skupi hrabrost i da se zaputi ka carskom dvoru gde se održavaju i ispiti za čanga. I na tom putu mu se dašavaju neki lepi susreti, sreće ljude koji ga inspirišu, sa kojima uspeva da se podeli, i nekako i sam u sebi nepotpuno jasan,  tumači simbole na svoj način, i čita slova i reči kako ume jer nikada nije naučio sva slova (u vijetnamskom ih ima 134). Na kraju priče, svojom dovitljivošću i neopiranju slučajnostima sudbine, Tung Ni postaje čang i umire u 72. godini života u pagodi koja se zove priroda.
                                                     Priča se zove ''Neobični doživljaji mudraca mesarskog sina'', obuhvata 51 stranicu i nakon čitanja i promišljanja mnogih drugih priča i bajki, u ovim i onim godinama, ova ostaje najsnažnija, najozbiljnije sam je razumela jer, između ostalog, i ja imam svoju knjigu koja je slična ''Tam-ti- kinu'' i koju često listam. Možda ta priča o potrazi za mudrošću, i razumevanju prolaznog, prihvatanju neodređenosti, meni u ranim danima deluje kao logična i stvarna, a priče o vilama, princezama i kraljevićima, baba Jagi nisu bile bliske u tolikoj meri kao ova, iako jesu bile voljene kao i dan-danas, ali znam da nisam htela da postanem nešto od toga, kao ni vladar, ni Koščej Besmrtni ili Ivan Carević. 
Čangova ovde nema. 
I ne znam ima li ih igde. I ako ih ima kome su potrebni i šta rade? I pošto čangova verovatno više nema, sada ta priča počinje da liči na bajku. 
Ali, nikad se ne zna.
Moja knjiga kaže:
''Ne budite lenji jer je lenjost najveći neprijatelj kreposti.''
                                                         
Liong, Tung Niev otac, Tung Ni i 
debeli činovnik 



''Mnogo se u svetu dešava čuda,
ponekad, tako, i obična luda
učini više nego mudraci:
slučajne reči u strahu izbaci,
ili pročita stih iz Tam- ti- kina,
ali mu pomogne moćna sudbina
pa tako nađe ono što traži.
To je taj zakon što za sve važi:
Ko god u sudbi potraži trajnost,
Otkrije uvek samo slučajnost!''



    (jedan od pripeva iz priče)



Thursday, June 23, 2011

Parna mitologija


Neko je uvek iza vas
Neko vas uvek čeka
To nije u prošlom
Već u ovom sada


Neko je iza i neko vas čeka.

Bara


Išao tako
I rekli mu
Čuvaj se
Ne idi tuda
Jer jedan tako stradao
U drugom selu,
Preko reke dva sela
U drugom selu.
I ne vredi
Udavio se.

(Draganu)





Igra radoznalca


Malo odavde
Malo odande
Izvuci i to
Prebaci u sredinu
Pooštri
Stavi dole
Vrati se
Poveži
Gledaj šta kaže
Seti se
Čekaj, čekaj,
Još malo
Izdrži
Udalji se
Neka prođe
Par sati ili dana
Približi se opet
I umetni novo
Ali nemoj da se
rasplineš sad
Evo i ovo može
A ovo ne treba
Sad je u redu
Rad je napisan.

Twitter Delicious Facebook Digg Stumbleupon Favorites More

 
Design by Free WordPress Themes | Bloggerized by Lasantha - Premium Blogger Themes | Premium Wordpress Themes