Izgleda da je među blogerima u toku (iha-haj) igra davanja odgovora. Nešto slično upisivanju u spomenar. Moja i naša a možda i tvoja ili, baš ako insistirate,
Vaša Romi (moja SD- super drugarica) mi je poslala na svom blogu molbu da se pridružim igri odgovaranja
(ogovaranja stvarnosti). Sad ću da počnem da
odgovaram na niz pitanja jer sam danas k'o zapeta puška.
·
Zbog
čega ste započeli da pišete blog?
Da bih se bolje artikulisala, upoznala neke svoje
lične ćoškove, setila nekoga na narodna nepredanja, ponekad i upozorila na
opasnosti raznih simulakruma i pričala tako da se čitav čitalački svet bar na
tren atmosferski ustalasa. I da bih odgovorila na ono što me niko ne pita.
To je zapravo razlog. Da mi prođe vreme. Da nešto naučim.
·
Čemu
se obradujete?
Obradujem se svemu onome što me u neki drugi mah i oneraspoloži. Na primer, jako se obradujem ćevapima, ali mi nekada bude muka od njih. Lepo mi je kada plivam, ali posle mora, u bazenu mi ne prija plivanje. Obraduje me da čujem nekoga koga nisam čula dugo, ali opet- da se čujemo po 15 puta dnevno to me sneveseli. U svemu tome, tj. u polju pluseva i minuseva (jer ja sa sobom uvek nosim tefterče i štikliram poziciju i opoziciju stvarnosti) najveću radost mi čini kada shvatim da sve ima bar dve strane. To se zove uvid, uviđanje, razumevanje, ali isto tako i projektovanje, smišljanje, zezanje i autodestrukcija.
·
Volite
li da delite savete?
Iako odgovor obuhvata raspon od da do ne, više je da. Imam ih puno
za razne ljude koje znam, međutim, takođe razumem da je potreban dobar trenutak
za dobar savet, pa onda često odćutim čekajući pravo vreme. Ali ako smatram da
ima još puno da se talasa do pravog trenutka, onda uzmem kakvu ličnost i kažem
joj šta je tačno njen problem i kako da situaciju reši.
Političke teme, onako nage, do koske gole pokušavam
da izbegnem koliko mi brzina koraka dozvoljava. Međutim, malo šta nije
ispolitizovano, ali to malo ipak može da se nađe. Sa druge strane, čovek može jako
lepo da se nasmeje celokupnoj političkoj stvarnosti, i u tom smislu politiku
pratim. Više belosvetsku nego lokalnu.
· Verujete li u ljubav do groba?
Ne vidim razlog zašto neko ne bi slobodno voleo nekoga celi svoj život. Međutim, takođe verujem da postoje neostvarene ljubavi, nedorečene misli, svašta prećutano. Mislim da nedostaje hrabrosti ‘’od susreta pa do groba’’ da se takve stvari poprave. Pošto sve ima bar dve strane, sigurno je da svaka tetka voli za vjek vjekova svog sestrića.
·
Verujete
li da postoje i da nas posećuju vanzemaljci?
Ovo mi nije omiljena tema, pa će zato odgovor biti duži. Mislim da se History Channel ubi da dokaže da
postoje. Stiven Hoking je rekao da ako se vlada trudi da sakrije njihovo
prisustvo onda bi bilo bolje da ništa ne radi. History Channel (HC) se bavi vanzemaljskim životom na planeti Zemlji. Tako emisija Ancient aliens uključuje
kvazistručnjake koji govore o tome da smo mi (ljudi) potomci vanzemaljaca, da
nisu postojali nikakvi Vavilonci, Asirci, Maje, Inke, (ako su i
postojali, ko ih jebe, to je sve na kraju mutiralo u vanzemaljce),
dakle, nikoga nije bilo osim vanzemaljaca. Oni su tu oduvek, pre nas, pre
svega. Koji su dokazi? Ono što se posmatra, naravno bez napora i nekog
aplikativnog znanja koje zahteva veći angažman je: ''pogledajte kako je sečen
kamen, gledajte čudne reljefe''. To su osnovni dokazi i ta emisija se ''vrti''
svakog dana. U tom činu objašnjavanja, koji nema zasnovanost u znoju ili
naporu, a ovo pominjem jer razumevanja teško da ima bez napora, uvodi se
mnoštvo istorijskih likova, pa se tako u opisu Kolumbovog osvajanja ''Amerika''
ne navodi da je istrebio silne milione domorodaca, kako podrobno opisuje
Bartolomeo de las Kasas u ‘'Izveštaju o uništavanju Indija’’ već se analizira
nedostupni dokument u kom stoji da je Kolumbo video svetlosnu menoru na nebu, što je
očigledno, za ovakav tip ''mišljenja'' osnovni dokaz postojanja vanzemaljskog
života na samom početku Novog veka. ''Kvaziistorizam''
povećava dinamiku tokom poslednje godine tako da je znatno narastao broj otkrića, što na
poljima zasađenim žitom, što na brdima. Otkrića će verovatno dovesti do
pronalaženja rođaka s one strane ''granice'' pa će stričevi po pašenom od ujaka
Toma Kruza prodavati nešto nalik starim indigulencijama, samo sa obrnutim
smerom, za oprost grehova u vanzemaljskom životu. Sa druge strane i bez loše šale, sasvim je sigurno da zbog naglog opadanja nade u samom čovečanstvu, vera
u vanzemljski život jača.
·
Šta
je po vama vrednije, imati ili umeti?
Vrednije je imati umeće. Međutim, poslednjih godina
shvatam da je i imanje umeće.
·
Koju
osobinu kod ljudi najviše cenite?
Umetnost igranja.
·
Šta
mislite, zašto se kaže: Što južnije to tužnije?
Jer je na jugu toplije a kad je toplije onda ima
više suve zemlje, a kada ima više suve zemlje onda se više i u nebo gleda, a
kada se više u nebo gleda onda je jasno da tu nisu čista posla. I onda je to
tužno.
·
Volite
li kućne ljubimce?
Volim kućne ljubimce sa kojima se igraju Nosovići jer
bez obzira na godine i obaveze oni se jako lepo druže sa svim svojim drugarima
po kući i dvorištu: ribicama, kucama, kokicama, golubovima, vrapcima i svim dragim
ljudima koji im dođu u posetu.
·
Ako
biste mogli, koji trenutak života biste vratili?
Što bi rekao Radovan Karadžić ‘’to je nešto lično
moje’’.
·
Slobodan izbor davanja
odgovora (na neka od ovih ili na bilo koja nepostavljena pitanja) imaju sledeći
blogeri (ukoliko bi se igrali ove igre ogovaranja stvarnosti):
i kome se još piše, naravno, i kome se još piše.