
Sunday, November 20, 2011

Vanja Todorović
U Central parku ima jezera, kornjača, ptica, veverica,
drveća i klupa, jesenjih boja neopisivih, a iznad svega toga poput roja
nevidljivih komaraca prolaze zvuci.
Zveket ključeva, bat koraka, okretanje pedala, odjek biča i
konjskih kopita, mlaz vode u fontani, ovakvi i onakvi razgovori, spuštanje sa
vriskom niz tobogan, glasovi dadilja koje uspavljuju ili daju predloge,
šuškanje kesa koje udaraju u noge brzih gospođica, dodir hartije u džepu,
padanje liski, smeh sedokosih prijatelja mešaju se sa prigušenim zvucima iPoda,
poljupcima kojim majke raduju svoju decu, zveketom narukvica i ogrlica,
otvaranjem i zatvaranjem vrata kod Šekspirove bašte, udarom bejzbol lopte i
povicima, silovitim udarima bubnjeva, oštrim dodirima gitarskih žica, ili nežnim
razgovorima sa violinom.
Pored...