Saturday, December 24, 2011

Teoretski stav

Dan često traje 86400 sekundi,
i veruje svak u taj sat, 
koliko ostaje, koliko postaje
zbir nije znan.

Telom udišeš vazduh hladan
a puštaš iz sebe topao dah,
to najbolje umeš čak i da ne znaš,
i kad si nežan, i kad si plah.

Telom osetiš drugo telo
dok značenje ne izgubi ime,
bez puta i povratka, bez karte,
sa voljom i snom mestimice.

A kada padne noć il' ustane dan
telo leže da um sanja
meru snage svake mašte.
San, košmar, san.

Telo se klati, telo maše
u koracima i laktovima,
pola sveta do svet pređen,
u rečima i strahovima.

Šta je dato il’ mnogo znano,
ko svaki vetar tiho štima?
Konačnih istina, trenutno tvrdim,
jedva, jedva da nekad ima.









Za jednog teoretičara potraga za drugim uglom postaje profesija, a traži se svekoliko viđenje pojavnosti, kako marginalnog tako i centralnog: u šta će više da se zagleda ostaje na volju svakom teoretičaru ponaosob.
U teoriji moraš mnogo da prihvataš i da odbacuješ, a teoretičar mora da se iznađe u velikom.
Traže se imenovanja koja se, između drugog, tiču svakog identiteta.  
Mora mnogo da se prelazi a kada se do značenja dođe, ona se fiksiraju.
Koliko takvo postavljeno značenje važi, to zavisi i od angažmana i ličnosti jednog teoretičara, ali i od toga šta drugi misaoni trkači kažu.
Uglavnom, svaki teoretičar prerađuje ideje, i uglavnom je srećan kad mu nešto na um padne. Teoretičar za sebe ume da kaže da je polimat ili da to hoće da postane.
Dakle, teoretičara zanimaju ideje a ne pare.


0 comments:

Post a Comment

Twitter Delicious Facebook Digg Stumbleupon Favorites More

 
Design by Free WordPress Themes | Bloggerized by Lasantha - Premium Blogger Themes | Premium Wordpress Themes