Saturday, August 20, 2011

Drugari

Drugari iz džunglice su se često javljali i najčešće je zapravo zvao lav, i kada bismo prošli pored govornice u gradu, ja bih uzela slušalicu i lepo i jasno rekla da ćemo se javiti kasnije. On uopšte nije odustajao!
I rešimo da ih nakon toliko i toliko dana posetimo. I odemo u džunglicu.
Ali malo smo zalutali na putu do tamo i bilo je jasno da nas majmun Šizi zeza jer on je poznat kao zvrndov jedan i nismo se ljutili, samo smo, еtо, bez velike veze putovali duže. 
I kad smo došli, kad eto ti iznenađenja! Niko ni da te pozdravi, ni slatko da iznese, ni da pita kako si. Svi su gledali iz daljine, i lavić, i sestra od Sofi, i Šizi se pravio da nismo došli. A bili smo i došli smo, to eto, zasigurno znam.
A pokušali smo da nađemo još neke drugare koji su nas uporno pozivali, čak su se svuda javljali, i na majicama i na posteljini, i na ćebencetu, аli ja ne znam šta se tog dana zapravo odigralo, ali te druge drugare nismo našli.
I održali smo vatren govor o tome šta ima  a šta nema smisla i onda smo se vratili kući.
Šta su oni posle pričali između sebe, ni to ne znamo, kao ni to da li su uopšte pričali. Nemam pojma ni šta ćemo mi, recimo, sutra da mislimo o njima, ali smo ih snimili pa ćemo da pokušamo da nađemo to nešto što se golim okom ne vidi, kao i da vidimo gde se zapravo nalazilo posluženje.






 A danas smo se družili sa onim drugarima koji nas ne zovu stalno, ali su uvek spremni za igru i okupiće ih se gomila dok si rek'o keks.




 

0 comments:

Post a Comment

Twitter Delicious Facebook Digg Stumbleupon Favorites More

 
Design by Free WordPress Themes | Bloggerized by Lasantha - Premium Blogger Themes | Premium Wordpress Themes