Sunday, August 28, 2011

Elementarna Nova Godina

Svaki grad na istočnoj obali zna kada Irene stiže, a i ceo svet sad to zna. Napravljene su i interaktivne mape i svi mogući preseci sa najverovatnijim odstupanjima. I nakon toga pojavljuju se izveštaji o tome kako se Irene drži, a kako ljudi iz istočnih mesta. (Nakon dugo vremena uragan ide istočnom obalom i to baš kroz vrlo naseljene predele.) I radio i internet mediji javljaju i najavljuju moguće scenarije, i to traje već nekoliko dana. Trebalo je otići i kola parkirati u iznajmljenu garažu na nekom brdu (na određenoj nadmorskoj visini), ili ih samo ostaviti na nekom brdu. Trebalo je evakuisati se ako si kraj vode. Trebalo je otići i kupiti namirnice, posebno suve ili konzervisane, koje se mogu spremati i bez struje i bez gasa. Trebalo je kupiti i voća i povrća, i svega čega se setiš....

Friday, August 26, 2011

avantura je to

odvesti sebe i povesti ništa skupiti hrabrost za imanje smisla i doći će krdo pitanja kopljastih i čopor jauka nemih i jato samrtnih lica juriće pohotno telom i udaraće u noć, u dan a onda će se promoliti osmeh i mir će sleteti kraj zbira nemira i ugnezdiće se vera da putovanje je imalo smisla. ...

Thursday, August 25, 2011

Onaj što čita moje reči izmišlja ih

Rekao je jednom sasvim smireno: U mojim očima nema dana. A onda sam pomislila na prostor gde je živeo i čula sam: U samim predelima bilo je dovoljno neba za celu jednu sreću. Jedno predveče, nešto pre 9. septembra one godine, u bašti se čulo: Svaka stvar postoji osim zaborava.  Jednom je šapnuo: Osećam da sam postojan i samom sebi prepušten.  A onda je jedne večeri uzviknuo:   Večeras verujem u strašnu besmrtnost: nijedan čovek nije umro u vremenu, nijedna žena, niko. Jednom je nežno, kao da slaže kapi od vode, izgovarao slogove:   Čujem te u upornim misaonim gitarama Jednom se na plaži malog ostrva oglasio: Sve se već desilo. Bezbrojni odrazi tvog lika ostaše u ogledalima od...

Saturday, August 20, 2011

direct sum

Kada uđeš dočeka te jedan dinosaurus sav suva kost i ako nastaviš pravo od ulaza tu je malo krdo velikih mamuta sve sa kožom izlozi sa prepariranim životinjama pa desno space shuttle meteoriti minerali svet okeana mračan i nejasan i odeš na drugi sprat a tamo Meksiko, centralna Amerika ptice jednog dela sveta, ali se ne sećam kog pa onda ljudi Afrike a ako ideš levo onda idu životinje Azije pa ljudi Azije i božanstva i skulpture i figure ljudi u ovim i onim pozama a sve deluje da će da progovori da se pokrene  pa onda žabe u bojama nezamislivim pa slike riba i neke nove tehnologije za koje treba više vremena da razumeš o čemu je tačno reč pa onda vidiš centar za svemir neka rotonda sveto kamenje i svetilišta a svuda prodavnice...

Drugari

Drugari iz džunglice su se često javljali i najčešće je zapravo zvao lav, i kada bismo prošli pored govornice u gradu, ja bih uzela slušalicu i lepo i jasno rekla da ćemo se javiti kasnije. On uopšte nije odustajao! I rešimo da ih nakon toliko i toliko dana posetimo. I odemo u džunglicu. Ali malo smo zalutali na putu do tamo i bilo je jasno da nas majmun Šizi zeza jer on je poznat kao zvrndov jedan i nismo se ljutili, samo smo, еtо, bez velike veze putovali duže.  I kad smo došli, kad eto ti iznenađenja! Niko ni da te pozdravi, ni slatko da iznese, ni da pita kako si. Svi su gledali iz daljine, i lavić, i sestra od Sofi, i Šizi se pravio da nismo došli. A bili smo i došli smo, to eto, zasigurno znam. A pokušali smo da nađemo još neke...

Tuesday, August 9, 2011

SAVAGE BEAUTY

Pred Metropolitenom gužva. Tamo idem. I čekam dva sata. Na ulazu je najavljeno da se u samom muzeju čeka još tri sata i ne verujem da je istina. Poslednji je dan izložbe. I onda tura po muzeju. Možda nikada ne bih izabrala baš tu putanju, do sada nisam tako razgledala Met, ali jedan za drugim ili dva po dva, ljudi se kreću u redovima kroz Medieval art,umetnost Jermenije... (za tri sata, skoro stalno se krećući, prođe se kroz jako mnogo umetnosti). Stojeći tako u redu, zaključim da bi Amerikankama prijao Beket, ako nisu čule za njega to je šteta. Beket je, naime, pisao tako da tišine nema u njegovim tekstovima. Ljudi se jako plaše smrti, i iz tog razloga govore, ne prestaju da pričaju. Amerikanke o svemu imaju mišljenje, i svađaju...

Sunday, August 7, 2011

New York, New York

Nujork ima jako mnogo lica. Tokom XIX vekа, Njujork se u velikoj meri trаnsformisao pod uticаjem prilivа emigrаnаtа. Veliki broj etničkih grupa živi na ovom prostoru, u kom se retko ko, upravo iz razloga šarolike mulitukulturalnosti, oseća strancem. Stvaranje ''identitetskih'' četvrti je uticalo na smanjenje traumatizma izazvanog odlaskom iz matične zemlje, gde je doseljenik mogao i dan danas može da razgovara i da se druži, viđa, razgovara ili kupuje kod svojih sunarodnika. Na taj način emigrant ima  kontakte sa svojom zemljom. ''Identitetske četvrti'', a pod time ovde podrazumevam zajednice sunarodnika, postaju mesto mogućih granica gde je moguće uspostavljanje redefinisanja međa ličnog prostora i vremena. Pored podele grada na pet glavnih naselja postoje male četvrti u okviru...

Saturday, August 6, 2011

Sam svoj čitač

 Kada mudraci sa evropskog dalekog severa (Saami) žele da vide ono što se nalazi izvan vidljivog, oni udaraju u svoje  bubnjeve dok ritam i propratno bajanje ne otvore škripava vrata percepcije. Koža koja čini membranu njihovih bubnjeva je ukrašena zagonetnim simbolima koji stvaraju simbolički krajolik. Na ovoj mentalnoj mapi nalazi se deo kosti, koji igra preko membrane onako kako šaman udara o okvir bubnja. Njegov posao se sastoji u tome da čudnu igru kosti preko ovog magičnog svemira prevede u smislene komentare prošlih događaja, sadašnjosti i budućnosti. Primer ovog rituala...

Tuesday, August 2, 2011

Praznici

Ne tako davno mesec bio paučinast. Svetao a oblaci se tako nekako razredili da nisam u trenutku znala da li je to krvotok meseca, al' opet, nije do sad pokazivao zapaljenje vena ili neku bolest. I onda zaključim da i oblaci kada prođu nebom, ostave za sobom neku prašinu. A to liči na paučinu, kad ti kažem. Samo se o tome ne priča mnogo i ne slavi se, što je opet, malo čudno. Ne tako davno bio jedan Šopenhauer koji je svirao u um! U um! I voleo Vede, Budizam, mačke. Nije voleo Hegela, žene, pse. I kad smo se družili, pokušavala sam da ga ubedim da ne bude toliki pesimista kada su žene u pitanju, a on je mene ubeđivao da ne treba toliko da se vezujem za Platona (nemam pojma kako je to zaključio), i ako već razmišljam o prolaznosti da nije dovoljno to što čitam Heraklita već i Kanta...

Magarac Maga

Magarac Maga, s ostrva Paga, nestao bez traga. Pitaju se ljudi gde je Maga ludi ko će nas da budi? Maga nema mira stalno se ludira hoće da studira. Zato Mage nema, možda ispit sprema ili negde drema. Branko Petrović (Ja nemam pojma kako je ovaj Branko čuo za veseli slučaj jer u stvarnom životu reč je o Tetkici, a ja nikako ne bih da ljudi žive u neznanju.) ...

Twitter Delicious Facebook Digg Stumbleupon Favorites More

 
Design by Free WordPress Themes | Bloggerized by Lasantha - Premium Blogger Themes | Premium Wordpress Themes