Monday, April 23, 2012

kišopadni momenti, cirka 10



1.dan

Sedam na biciklo i krećem u dan
U ono mesto kraj reke, u onom spustu,
U onu ulicu gde piju na tepihu u dvorištu.
Krećem spremna da sretnem
Sve one koje mi misli prizivaju.

Kiša po licu pada.




2. dan, šetnja

Na misli si mi se odazvala a ja sam
izašla da te sretnem.

Ništa prošlo nije i sve se desilo

Život je dobro.

(Kiša pada)

Kako slabosti?
- Pupe, sad će da procvetaju.

(Kiša pada) 

Gledaj, opet je pogledao u ključ
Gledaj, ne vuci me, gledaj
Rekao je nekome da se plaši
Gledaj
Svrbi ga dlan.
Gledaj, živeće taj večno.





3. dan, uskršnja kiša

Pada pada kišica
tik- tik- tak
Ide neki čičica
tik- tik- tak
Brci mu se sjaje
tik- tik- tak
U ruci mu jaje.







4. dan

Ima jedna mladost što me sretne često. 
U neko doba dana uporno u skoku preskačem šare, 
i zadihana ispred ogledala zastanem.




5. dan

Bio jednom mač u kamenu, mladi princ u kamenu, 
devojka u kamenu, cvet u kamenu.
A danas postoji kamen u ramenu.
Kalcifikacija, kažu.  




6. dan, trotoarski potop 

(Mislim srcem)

Sedim i gledam u zid
Zidovi su krem i žuti
(odstraniću zidove)

Da li da se popenjem ili da siđem?
(bataliću pitanje)





7. dan

Biću nasmejanija, hodaću brže
I učiniću sve čega se odričem sada
Da, kretaću se po pravim linijama
Da, biće me na obalama, u šumama. 
Svega će biti u sutrašnjem danu.
Sada puštam jučerašnju setu i 
ležem da uspavam dan.
Kiša je.




8. dan

Da sam ljuta,
Oh, svađala bih se na engleskom
i ljutnja bi prolazila brzo u čekanju pravih reči;
sela bih u fotelju da gledam tu svađu, odvojena od sebe,
i uzela bih malo vina i slušala bajku.
Oh, tako nespojena, sela bih da pišem
na jednom drugom jeziku. 




9. dan 

Ohnula sam čudnim ohačem
ohujem, oham, izohvam,
u ohanju dan prolazi.
Oh... Popila sam tuđe osmehe. 




10. dan

Kiša pada.
Stražarim između prozora.
Sarma se kuva. Kazaljke se pomeraju.
U daljini tama. 
Na rukama svetlost.


podne 10. dana

Kraj reke, ispod oblaka,
ptice udaraju krilima.
Pecaroši ćute.







5 comments:

Arijel said...

jako lepo, lepo, lepo i divne fotografije!

pozdrav!

Vanja Todorović said...

Hvala i hvala i hvala! Kad mi ti daješ pohvalu na fotke, to je prava h-v-a -l-a!

rudar posmatrac said...

Radijebi citav dan kosio no komentariso stihove.
Dobre stihove, jake stihove, sa slabim nemam problem.
To je zbog magije koju oni nose i zrace.
Jer mi doticu osecajnost, a taj dozivljaj numem dobro da artikulisem.
Pa onda uglavnom cutim i trpim. :)
I osecam.
A ovde se ima sta osetiti. Itekako.

Vanja Todorović said...

:) Hvala V.!
Čula sam da se pojave neke misli što podneva kotrljaju(?!), i u jednom trenu se presvuku (?!). Tada se pljesne rukama (?!), a ostalo izmiče pamćenju. (?!) Uglavnom, pametnije je voziti bicikl. Sto puta.

rudar posmatrac said...

Dobro si cula. Uglavnom, u pamet se jos uvek nedovoljno razumem, a da teranje tocka valja - valja. :)

Post a Comment

Twitter Delicious Facebook Digg Stumbleupon Favorites More

 
Design by Free WordPress Themes | Bloggerized by Lasantha - Premium Blogger Themes | Premium Wordpress Themes