***
Jednom je Tadijana rekla da bi se svugde
vratila. U gimnaziju, u period teške depresije usled ostavljenosti, u svaku
tugu, samo da ne mora biti tu gde jeste, u šezdesetim. Pošto sam bila tužna, to
me je na tren nasmejalo. Danas sam se toga setila a godine su prošle od tog
razgovora. Danas se nikuda ne bih vraćala. Ne bih otišla u školu i stajala sa
strane u haljini cigla boje; nikada ne bih ponovo recitovala iste pesme, ne bih
se zaljubila u onog dečaka, ne bih prihvatila rečenicu da sam prestara za klavir sa osam godina. Nikuda se ne bih vraćala. Sve su mogućnosti ispred mene.
***
Jednom je Sonja poželela zelenu
haljinu. Mogla je platiti haljinu. Međutim, poželela je da je dobije na poklon.
Onda se šetala sa jednim gospodinom. Bila je starija od mene, puno starija
tada, bila je...