Wednesday, January 23, 2013

Beasts of the Southern Wild (2012) & Unchained Django (2012)


Beasts of the Southern Wild (2012)

Devojčica se ne zove Amanda ili Sam, već Hushpuppy (sjajna šestogodišnja Quvenzhané Wallis). Voli životinje, ponekad ih sluša kako dišu, doziva majku u noći, a majka se ne oglašava. Živi sa ocem, kog voli i koji nju voli, a otac je bolestan i često je ljut. Žive u naselju zvanom "Bathtub" u Lujzijani. Ovo može da znači da je ona heroina bajke, ali u Lujzijani ljudi, u stvarnosti, žive u komunama i uče decu kako da prežive, da se oslanjaju na sebe, pri čemu ne očekuju pomoć države.
U tom naselju ima puno lima, starih dasaka, života koji deluje kao čista improvizacija u poređenju sa svetom visoke tehnologije i širokih bulevara. Hushpuppy sa drugom decom ide u školicu gde ih jedna Miss Bathsheba uči kako da prežive, pokazuje im šta je sve jestivo, a Hushpuppy saznaje kakvi su crteži postojali na zidovima pećina koje su naučnici otkrili, a onda i da su životinje na crtežima zapravo turevi  (tur je izumrla vrsta goveda; u filmu liči na divlju svinju).


Jednoga dana dolazi velika oluja.

Jednoga dana turevi stižu do devojčice, a ona shvata da imaju nešto zajedničko.

Misli o tome šta će sve jednoga dana naučnici pronaći kada budu otkrivali njen svet.


***

Vrlo emotivan film sa izuzetnim umetničko- fotografskim kadrovima.

Sa puno poezije po ćoškovima siromaštva.

Sa mislima i slikama koje te zapanje, dirnu

a na kraju ostaneš bez reči.


Ovaj delikatni film je režirao Benh Zeitlin koji je pored Lucy Alibar potpisao scenario.

Dakle, Once there was a Hushpuppy



                                                                   Hvala Tanji na preporuci.



Unchained Django (2012)


Bio jedan Đango (Jamie Foxx), lep, pametan i dobar. U noći ga je sreo dr Šulc (Christoph Waltz), jedan poseban evropljanin, emigrant iz Nemačke, poznavalac nemačkog i engleskog jezika, lovac na ucenjene glave koji je poveo Đanga da mu pomogne da pronađe braću Brittle. Đango je voleo lepu Brunhildu (Kerry Washington) i to je rekao dr Šulcu. Brunhilda je živela neznano gde, znalo se da govori dva jezika. 
Potom Đango i dr Šulc odlaze ka brutalnom i, na prvi pogled, šarmantnom Kelvin Kendiju (Leonardo DiCaprio), koji je vlasnik Kendilenda, mesta u kom se muški robovi bore jedan protiv drugog a ropkinje su prisiljene na prostituciju. Šta se sve dalje dešava, to treba pogledati.

Ovaj film je kompleksan i izuzetan na mnogo nivoa, izrazito je kulturološko- istorijske prirode: prikazuje se istorija crnačkog ropstva, potom razvoj prihvatanja Afroamerikanaca uz konstantno podsećanje na kolektivno sećanje/ osećanje spram rasizma i to sa obe linije: spolja i iznutra. Ono što je drugačije u odnosu na ''holivudski ugao'' je dostojanstveno predstavljanje Afroamerikanca koji uzima sudbinu u svoje ruke, koji je junak Juga a biva pozicioniran u sam centar, prvenstveno stoga što situaciju rešava na američki način. Priča ima bizarne momente, a odnosi između likova su u ovom filmu pomalo čudni, posebno odnos koji ima Kelvin Kendi sa svojim crnim slugom Stivenom (Semjuel L. Džekson). U ovom filmu se prepliće kako potraga za slobodom i nezavisnošću sa hrpom okrutnosti i brutalnosti, tako i dostojanstvenost sa servilnošću, prefinjenost sa sirovošću, psihofizička ograničenja sa odbacivanjem mentalnih okova.

Uz sve ovo, priču prati puno fantastične muzike.




Ovaj stoprocentno izuzetni film je režirao Kventin Tarantino, koji je i napisao scenario.

Sunday, January 20, 2013

atmosfera teksta



Iz teksta

pssst!
sad sam izašla iz teksta.
psst! ne lupaj.
u tekstu je bilo konja i plemića
stena, karavana i mora,
porodičnih stabala mnogih
starih zakona i odluka
pst! čekaj, ne može sve tako bez reda.
Bilo je tiho, šuškavo, i škripavo,
popela sam se na ono groblje,
i na tren videla decu što su nekada
ulicama jurila, a očevi udarali čekićem u gvožđe.
čekaj, samo što sam iz teksta izašla,
nisam sebe za razgovor pospremila.
Udalji se malo, još miriše jambolija
na duvan onog starog čoveka.
Čekaj da nestanu sva čudna slova
sa dužinama i akcentima,
čekaj da se smiri ona voda 
da se spustim sa planina
Čekaj, treba sve da se utiša,
i ona bajka Vajgandova.
Muka mi je, kako ne razumeš,
izlazim iz teksta a ti bi da mi nešto važno kažeš,
čekaj, jako mi se vrti, ne mogu još da pričam.
Daj mi nekoliko momenata
da se udaljim od onih pasa lutalica
i ljudi što nose torbe,
od svih balkanskih nomada,
čergara, prodavaca, zanatlija,
pismenih, bogatih i bednih.
Čekaj, evo zaboravljam sve prevode
iz 1800 i neke, nestaju rečnici,
ne vidim ni napomene.

Dobro, reci sada šta hoćeš.


***
Da, kada diraš čitača, seti se da daš znak da bi nešto da mu kažeš. To je jako važna stvar. Nemoj odjednom/ odmah/ sad da zahtevaš odgovor. E sad, to što se tiče obeleževanja, to postoji po bibliotekama i čitaonicama, tu i tamo po stanovima i kućama, ali drugde nije označen taj mentalni saobraćaj. Polako, polako, i vi, čajni kolutići. 

***

E sad, tebi je možda tiho tu gde sediš. A možda i nije. Možda ima neka buka što se premešta,  pa ti u glavu uđe. Ah, pa ima toga. Manje ili manje. 

Nekad je tekst od suvog tkanja, to su neke suve reči, suve misli, tu nema lupanja, tu ima šuštanja, kao neko dugo ksssssss, kako bih rekla, treba da se proveri da nema neke zmije iza reči. To je sve sasušeno, do korena od života odvojeno, to je ''stoprocentna bilteralna saradnja'', business English, sve suvo što ti na um padne. 
A onda, imaš i one mokre tekstove sa ''patriotskim'' tonom, pa egzaltirane, pa tu ti treba neki splav u toj nabujaloj reci da se snađeš, da ostaneš živ. I naravno da te takvi tekstovi ubiju u pojam, udave te.
Osim takvih, ima i onih vatrenih, ijao, ko ih je pisao, taj je živa vatra, em revolucionarno, em inovativno, em puno duha, vrcavo, iskričavo… ah, da, takvi tekstovi raspamete. To se zove''jouissance'', setiće se neko važan. To kad pročitaš, to u tebi izazove neku nadu, pa onda i ti počneš da pališ, bio to red iz manifesta, neke pesme il’ znaš ti već. Eh, zamalo da zaboravim,oni mogu da budu i orgazmičke prirode, to nije samo vatreno, to je sve što si ikada želeo u jednom sad, ja ne znam kako se kod tebe to tačno zove imenom i prezimenom, ali ima takvih nekih ljudi koji i ne znaju šta ljudima po svetu rade. Generalno. Rečima!Šapuću, miluju, plaše, vrebaju, obećavaju, analiziraju još kako analiziraju! E u toj grupi ima raznih podvrsta, naravno. 
Ijao, onda ima onih iza sedam gora i sedam mora ‘’došla sam ti ja’’, e ti tekstovi sa ptičijom perspektivom, kako to ume da ohladi, da te distancira od sveta postojećeg i to promptno, pa čak deluje da si u stanju da pričaš samo o binarnim opozicijama ili da ti na toj visini dune da ih negiraš i uvodiš nešto treće. 
Onda imaš one meke, slatkaste tekstove, to ja kao da hodaš po lepku za miševe, tako je dosadno i naporno. Al' nekom i to prija...
Onda imaš one što im je sve muka. Ijao, bede i takvih tekstova. To pišu ti rečni rudari, tekstualno podzemlje, sve sa temama patnja, crnilo, spuštanje, ponor, ad.
A onda imaš i te ratnike, kao polemišu na bojnom polju. A bojno polje im u glavi. Izvinite, je l’ vi to opet o podeli granica?
Ima onih tekstova sa iracionalnim rečenicima, aspurdnih, okačenih unatraške, koji se protive gravitaciji, koji te inspirišu, ako te iracionalno tera na akciju, pardon, pardon!
Onda ima onih tihih tekstova. Čitaš,  ič ne razumeš, tišina ubija, odjednom se tu provali jedan strašan tresak, to ti bacaš takav tekst, zatvaraš korice, osećaš pritisak, pa šta ti to treba?
A ima i takvih tekstova sa kojima se ismeješ, pa kažeš tiho: tako je, ili jebem ti, stvarno, tako je, pa se ispričaš, nasmeješ, iscerekaš, bude ti i lepo i teško u isti mah, i  čudiš se kako na kraju teksta piše tuđe ime, a ne tvoje.
Osim ovih, imaš i one koje kao uvek poneseš negde ako se ukaže prilika, ako bude vremena. A vremena nikada ne bude, jer znaš da ti neće prijati, da nisu za tebe, niti po tvojoj meri, sve što je pod ‘’ako’’ ne znači i ‘’biće’’, to su proste stvari. O, pa ja sam jednom negde čitala, valjda je Bulgakov rekao, da Turgenjeva treba nositi u banju ili na plažu, jednom ponesem, strašno je peklo sunce, neobično jako toga dana, šta da ti kažem kako mi je bilo.
Uh, ima ih i dosadnih, to ne samo da je suvo, već je sto posto beskorisno. Oh, pa to je bilo ukucano u kanon obrazovnog sistema. Sa takvim tekstovima si mogao samo sebe da čuješ kako glasno izgovaraš: o jebem ti ludaka. 
Da nisam nešto propustila? Lepi, nelepi, patetični, orgazmički, slatkasti, dronjavi, e da, dronjavi, to su kao oni suvi, mada prođe neka dobra misao, zbog tih misli nekada pomisliš da vredi ostati, takav tekst deluje kao neko lepo tkanje, ali sto puta korišćeno, prepravljeno, kopirano, pa onda, da, ima nekog smisla, ali i gubi ga istovremeno. K'o da je u pitanju neka dronja: može u krpe, a može i u đubre.
Evo, ja danas imam sto nekih mogućnosti o čemu ću da mislim ili oko čega da se nerviram, ali, biće da mi je u ovom satu doš’o moment da javno kažem kakvih sve tekstova ima i šta ja o svemu tome mislim. Ako sam neki zaboravila, dodaću sa naknadnom pameću koja trenutno, provereno nije pored mene. Pored mene je roze ulaznica za sheldonian theatre, pod brojem tim i tim, iz rečnika idioma ispala i piše, između ostalog, pod brojem 585: 
to make a mountain out of a molehill. to exaggerate a small insignificant matter, especially a trouble or grievance, into an imaginarily great one. R 1570 



Tuesday, January 8, 2013

Plastelin na zidu


igraš se, igru pod staklo staviš
da prašina po njoj ne pada
da se ne iskrivi















/iz razgovora sa Svetlanom (naglas) i sećanja na slike Kandinskog (u sebi)/





















I ova je igra pod staklom, ali radi bolje fotografije trenutno nije.
Ovog momka inače ne poznajem. Videla sam ga u plastelinu.
Ako se slučajno prepozna, neka mi se javi. 

Dotle će sve da stoji na zidu.

Sunday, January 6, 2013

sto ptica

slučajno sam ušla u tuđi san.
neki je čovek rekao: je l' vi to snimate?
- da.
- snimite i to da su nam sve odneli,
sve su uzeli. i struju iz zida.
-ovde piše da postoji video nadzor.
- ne, ja imam stare novine, nemojte to nikome reći.
-stajaću još malo ovde ako vam ne smeta.
- ne smeta mi, ali nemate šta da odnesete.
- gledam onih sto ptica.
- ako vidite da jedna od njih drži drugu,
onda su to ptice iz vašeg sna.



Saturday, January 5, 2013

Kineski Bizar

kad uđeš, deluje da ima svega.
bluza i prekrivača
lampiona i peškira
i svega drugog 
i svega drugog



glava lutke bez kose, sa lažnim trepavicama i grejačima za uši
lutka sa perikom, napred šišanom, bez očiju, usana nacrtanih 



plastični torzoi sa izraženim levim delom zadnjice
u haljinama sa dve, jednom ili nula bretela


glava lutke sa krnjim ramenom
i perikom duginih boja
sa ogrlicom što blista iz bliza


a plastelina imaju li?
ne, plastelina nema. 

Twitter Delicious Facebook Digg Stumbleupon Favorites More

 
Design by Free WordPress Themes | Bloggerized by Lasantha - Premium Blogger Themes | Premium Wordpress Themes